Ćiro: Naši najveći aduti protiv Turske su Modrić i Hiddink! On je najobičniji trenerski š....

Mnoge su stvari fascinantne u biografiji Ćire Blaževića, koju još nije napisao, ali, najfascinantnije je njegovih osam emigracija. Bježao je u Švicarsku, Francusku, Grčku, Iran, Sloveniju, Bosnu i Kinu, danas je opet u pradomovini svih Hrvata, starac u 78. godini, zarobljen negdje u iranskoj pustinji...

- Ja jesam starac, ali starac od milijun dolara! Samo sam u Hrvatskoj beskorisni, mlohavi starac i samo me ovdje predsjednik nogometnog saveza šalje u starački dom - pobunio se Blažević.

U tih osam emigracija Ćiro Blažević se sudarao s četiri religije, čitao novine na četiri pisma. U Kini je proučavao i Konfucija, ali ni kulturna revolucija nije ostavila dublji trag na njemu. Bio je najuspješniji trener Dinama, vježbao je i Hajduk i ostao bez jaja u Debrecenu. Ni danas ne želi priznati da mu je Zvezda neostvareni trenerski san, osim s Dinamom bio je prvak i s Grasshopperom, bio je i treći na svijetu. Bio je božanstvo i peder, puno godina prije Mourinha izmislio je šok-terapije i svađao se sa sucima i političarima, ali je zbog svog šarma velikom dijelu nogometne populacije bio simpatičan. Koja emigracija mu je najteže pala?

- Nakon što sam šest godina bio izbornik hrvatske reprezentacije, dogodili su mi se - generali. Kao, podržao sam ‘vojnu huntu’. Na sjednici HNS-a tada se postavilo pitanje; hoćemo li se odreći najboljeg izbornika na svijetu ili ćemo preuzeti rizik i ostaviti ga unatoč političkom gafu. A pokojne mi Kate, nisam bio antidržavni element niti sam ja organizirao podršku pobunjenim generalima, sve je organizirao Štimac, ali su na kraju odgovornost natovarili na moja leđa. Nakon dva dana rekao sam novinarima: ‘Sve je u najboljem redu - odlazim! Otjerali ste me u Aziju...’. Iran je bio dobar izbor, i danas, makar sam zameten pijeskom u pustinji, najpopularniji sam trener u toj zemlji. Kad sam sa svojom provincijskom momčadi dolazio u Teheran, napisali su: ‘Pazite, dolazi lav, ali ne ostarjeli, nemoćni lav...’.

Najbolje se osjećao u Dinamu, uvijek je govorio da mu je naslov iz 1982. godine draži od trećeg mjesta na svijetu:

- Osamdesetdruge mi nitko ništa nije mogao niti smio, ali, političarima sam išao na živce i Jure Bilić mi je poručio: ‘Ne mogu te više štititi od tvog zakletog neprijatelja Šajbera, on kaže da će zbog tebe tenkovi morati izaći na ulice’, jer sam, navodno, previše palio raju. Onda sam još shvatio i da više nisam autoritet za Cvetkovića i Deverića, s njima se više nije moglo i otišao sam u Švicarsku. Nakon Züricha - Priština, nakon luksuznog apartmana u Hiltonu, “čučavci” u hotelu Grand.

No, Ćiro ne voli dugo boraviti u prošlosti, makar su njegova sjećanja iznimno šarmantna, čak i kada priča kako je prije mjesec dana, zbog Ive Sanadera, bio u USKOK-u na informativnom.

- Sanader me preko svog pijuna Grgića istjerao iz Hajduka, ali je vrlo brzo shvatio da je prenaglio i pokajao se. Davao je svima, i Hajduku i Dinamu - i meni je dao. Bio sam trener u NK Zagreb, došao sam kod njega, a on pita: ‘Ćiro, koliko hoćeš?’ Razmišljam, sad ću se sigurno zajebati i kažem - daj milijun! ‘Čega’, pita Sanader, a ja kažem - kuna. I sutradan je na Zagrebov račun legao milijun.

Tvrdi da je danas u najboljoj formi u karijeri:

- Da sam ove pameti i saznanja, bio bih europski prvak. Gledam ovo moje Dinamo kako se muče protiv Zadra ili Rijeke i sam sebi lupim šamar. ‘Ma, j.... vam majku, protiv Reala možete, a protiv Zadra niti da potrčite!’ Ako ste mogli protiv Reala, možete ponoviti to još stotinu puta, samo trener mora uzeti kandžiju. Nije istina da Dinamo nema igrača, ali mora imati i kontinuitet...

Dobro bi došla šok-terapija, vaš izum?

- Psihološka priprema je najvažnija, momčad moraš staviti u posebno stanje. Kada su moji izlazili iz svlačionice, svaki je imao “handžar” u ustima. Ma protiv koga igrao, igrače moraš uvjeriti da nisu slabiji...

Šok terapija bi nam trebala i protiv Turske?

- Za takvu utakmicu ne treba posebna psihološka priprema, utakmica u Istanbulu je terapija sama po sebi. U ovom slučaju priprema mora biti drukčije naravi - trebaju paziti na prehranu, odmor, treba vagati i impuls na treninzima. I uvjeriti igrače da Turcima ne smijemo dati ni zrak udahnuti, moramo nametnuti svoj režim...

I vi ste se sudarali s Turskom!

- Na Europskom prvenstvu 1996. godine “poblajhani” (Otto Barić, nap. p.) je slagao strategiju za Turke. ‘Prvih 20 minuta ne smijemo im dati da izađu iz svog kaznenog prostora, treba im uvaliti gol, dva i mirno voditi utakmicu...’

Tako je to predvidio Otto Barić, ali, sine moj, mi ne možemo 60 minuta izaći iz svog kaznenog prostora, stisnuli su nas Turci kao kod Sigeta. A Barić i Ivanković me još nagovaraju da promijenim Asanovića, a ja se izderem: ‘Ne govorite iz trbuha, govorite iz glave’. Gdje ćeš mijenjati Asanovića, kad je dao onu loptu, Vlaović je samo trčao za njom, vukla ga je u gol...

Koji su danas najjači hrvatski aduti?

- Modrić i Hiddink! Modrić je najtalentiraniji igrač našeg doba, kolike li mu samo pare daju. A Hiddink? Kao treneru mu ne vjerujem ni koliko je crno pod noktom, dopustio je da ga Slovenci izbace. Ma, on je najobičniji trenerski - š...., kojega Turci plaćaju pet milijuna godišnje, a ono što on igra, to je, sine moj, ‘devetstoprva’. Uglavnom, u dvije utakmice Turci nam ne mogu ništa...

A Bosna - Portugal?

- Bit ću subjektivan, ali, iskustvo mi govori da će proći i Bosna i Hrvatska. Istina, Portugal ima Ronalda, ali Džeko je postao svjetska klasa. I još nešto - Bosna je danas puno bolja nego u moje vrijeme. Zamislite, oni 70 minuta u Parizu drže Francuze u šahu, stavili su u džep jednu od najboljih svjetskih reprezentacija...

Tvrdite da nikad niste bili bolji?

- Ja sam avangarda. Prihvatio sam taj klub, kojemu nitko u Hrvatskoj nije znao ni ime, prihvatio sam ga na posljednjem mjestu, i borit ću se za naslov prvaka!

Starac od milijun dolara...