Gospodo milijunaši u funtama i eurima, preživjeli “pirati iz Rusanove”, koji još igrom slučaja niste u zatvoru, jedan od glavnih sponzora traži od vas da budete - faca! Vaša jurnjava za unosnim transferima i zgrtanjem novca prouzročila je viroze i mučnine i Slaven Bilić se svakog jutra sudarao s dijagnozama - ajme meni, nije mi dobro! I taj “ajme meni, nije mi dobro” u prvi je plan progurao sekundarne nogometne vrijednosti, nitko više ne priča o nacionalnoj momčadi pred kojom su tri presudne utakmice, naglasak je na Dinamovoj Ligi prvaka i Hajdukovoj sterilnosti, na Malešovu “optužujem” Josipu Šimuniću ili Mamićevu “dobit ćete po piksi”. U Zagrebu se više priča o Joseu Mourinhu, nego o Slavenu Biliću, u prvom planu je već prošlog vikenda bio derbi Hajduk - Dinamo, nogometni rat Sjevera i Juga, a ne današnja reprezentativna utakmica, možda i najvažnija u ovom kvalifikacijskom ciklusu.
Pitate se - zašto je to tako? Ma što vi rekli o vlastitom djelu, ono što ste pokazali na Malti bilo je vrlo prosječno i kao opravdanje vam ne može poslužiti izostanak Modrića, Kranjčara, Rakitića i Olića jer Hrvatska je deseta nogometna sila svijeta, a isto takvoj reprezentaciji kakva je Malta, Nizozemska je zabila 11 golova. Zaključali ste se u slovenski sportski logor, živite pod staklenim zvonom, udaljili ste se od onih zbog kojih se nogomet igra, pokraj novinara prolazite kao da su tursko groblje. I zato vas upozoravamo, onakvi kakvi ste bili protiv Malte, nemate izgleda protiv Grčke. A možda ni protiv Izraela. I zato se trgnite...
Ignorirali ste navijače, koji su prešli “sedam mora” da bi vidjeli vaše umijeće. I nakon što nisu vidjeli bogzna što, nakon što ste ih počastili ispodprosječnim nogometom, ljutite se kad vam viknu: “Igrajte, pederi!” I tko bi u ovom slučaju trebao biti ljutit i uvrijeđen? Pederi, svakako!
Imali ste sve simpatije nogometne publike, a sad ste sve češće predmet ismijavanja. I niste posve te simpatije izgubili, iako je svima jasno da se izgubio žar koji vas je krasio i nosio u pobjede na Wembleyju, u Tel Avivu, Klagenfurtu, kada ste bili europski Brazil i kada je malj Slavena Bilića raskolio i Englesku i Njemačku. Zar su taštine tako velike da zbog jednog poklika “igrajte, pederi” ignorirate navijače? Mahnite im, oni su svetinja. David Beckham nikad nije izašao s terena, a da nije zapljeskao onima koje je na toj utakmici ili oduševio ili razočarao. Bez obzira na raspoloženje, uvijek je zapljeskao, mahnuo i pozdravio. Oprostite na usporedbi, bio je nešto veći igrač od svih vas.
Ugledajte se na Blanku Vlašić koja je ozlijeđena i sa strahovima putovala u Južnu Koreju, ali je kao istinska sportašica i sportska heroina pobijedila i ozljedu i frustracije koje su joj stajale u grlu te ostvarila cilj. Ako čak i niste Blanka Vlašić, barem umrite muški i pokažite onima koji još u vas vjeruju da imate jaja. Ni u snu se nemojte rukovoditi frazom jednog velikog trenera: “I kad mi je najteže, sjetim se svog konta u Barclay’s banci...”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....