Između nogometnog auditorija i Ante Čačića više nema “šumova u eteru”, nitko nije prigovorio ni jednu jedinu riječ na njegovih 27 odabranika. Gotovo svi se slažu da je sastav, koji će 12. lipnja istrčati na Parku prinčeva, poznat, osim jedne dvojbe - Milan Badelj ili Marko Pjaca?
- Bila bi ludost igrati bez Pjace, on je detonator naše igre - grmi Ćiro Blažević, kultni hrvatski trener.
- Meni bi Milan Badelj uvijek bio u momčadi, grijeh je igrati bez tako inteligentnog igrača - rekao mi je Robert Prosinečki prije nekoliko dana u Bad Erlachu.
- Badelj se razvio u ozbiljnog igrača europske klase, ali moja dvojba ne glasi - Badelj ili Pjaca, već Badelj ili Brozović. A Pjaca mora biti u udarnoj postavi - reći će Otto Barić, naš najstariji trener, s kojim je aktualni izbornik u “čvrstoj” (telefonskoj) vezi.
Komentator Jutarnjeg lista na EURU , Robert Prosinečki, bi protiv Turaka izveo postavu s Badeljom, idealan je za tu poziciju, rasteretio bi Modrića, on je u svakoj varijanti unutra. A Pjaca? Tu se i Veliki Žuti zamislio:
- Pjaca ovog proljeća igra u velikoj formi, ali u fenomenalnoj formi je i Marcelo Brozović. Nije neki dribler, ali je iza njega sjajna sezona. Puno trči, radi za momčad, zna zabiti gol. Ipak ću našem izborniku prepustiti te nijanse, vjerojatno će za svaku utakmicu odabrati drugo rješenje...
- Brozovića vidim u Modrićevoj blizini, on kao i Pjaca mora biti u startnoj postavi. Da, u tom slučaju ispast će Badelj, ali Pjaca nam je kao desno krilo važniji. On se može probiti u kazneni prostor, dobar je dribler, ima izbrušen udarac - tvrdi Čačićev instruktor Otto, koji mu je, ne sumnjam u to, sugerirao da upravo tako riješi posljednju dvojbu.
Želi li Ante Čačić slomiti Terima, što je danas izuzetno teško, čak i za englesku reprezentaciju, možda bi trebao posegnuti za Ćirinom formulom iz ‘82., kada je sve suparnike lomio presingom u prvih 20 minuta. Jer, Čačić ima sve što je imao i Ćiro te slavne Dinamove godine; ima Mlinarića (Modrić), ima Deverića (Pjaca), ima Kranjčara (Mandžukić), ima u određenom smislu i Cerina (Rakitić)...
Fatih Terim i Vicente del Bosque imaju nešto što Ante Čačić nema i čemu se čudi kao “pura belom kruhu”. U pitanju je karizma i naš izbornik pita - što je to? To je, moj Ante, ono od čega Fatih Terim živi već više od dvadeset godina, a Vicente del Bosque i dulje i u tom razdoblju je bio osvajač svjetskog i europskog prvenstva, dvostruki pobjednik Lige prvaka, dok je najveći Čačićev rezultat pobjeda nad Maltom (1-0). Ali zanima nas taj Terim...
- Fatih Terim i Arda Turan su najopasniji Turci - kaže Prosinečki, koji također u biografiji ima ožiljke od Terimovih noktiju, a Otto Barić će još sadržajnije opisati neprijatelja broj jedan:
- Kao trener Fenerbahçea igrao sam protiv njega dok je vodio Galatasaray. Kak’ je završilo? Ha, najebal sam, ali dobro ga se sjećam, imao je grdi gard. Opasan je trener, a osim toga Turci opet imaju veliku generaciju. Ne zaboravite, 2002. godine na svjetskom prvenstvu u Japanu bili su treći. Imaju više provjerenih, ali ne tako klasnih igrača kao mi. Dobit ćemo, ali moramo biti jako “nabrijani”, zaključio je Barić elaborat o Terimu, a onda se okomio na Del Bosquea:
- Ne sviđa mi se njegova igra bez centarfora, kakav je to nogomet bez egzekutora? U mojoj nogometnoj filozofiji nezamisliv je sastav bez centarfora. I zato će Španjolci “popušiti” kao i na svjetskom prvenstvu u Brazilu...
Pa ako Čačić ne zna što je karizma, podučit ćemo ga da je to ono što ima i Ćiro Blažević. Pobijedio je Španjolca Javiera Clementea u Valenciji 2-0, Terryja Venablesa, kao trenera Australije 7-0, Turčina Fatiha Terima u Nottinghamu, 1-0, njemačkog izbornika Bertieja Vogtsa u Lyonu 3-0, Gussa Hiddinka (Nizozemska) u Parizu 2-1, pa i Otta Barića, kao austrijskog izbornika, pobijedio je u Beču, 2-1. To se zove karizma...
Posljednjih dana Ante Čačić, češće nego što govori o spisku igrača, koje će voditi u Francusku, govori o ambijentu. Zadivljen je činjenicom da je 3000 navijača došlo na “dan otvorenih vrata” u trening kamp, da je bojkot nacionalne momčadi propao, da je repka omiljena... Nadam se da je tako, iako izvjestitelji iz Sv. Martina na Muri govore da i dalje traje tihi silenzio stampa, igrači u komunikaciji nisu dali baš sve od sebe. Biraju novinare i medije s kojima će razgovarati, ostale preziru. Pa ako smo svi na istom zadatku (?), ne bismo li svi trebali potisnuti svoje taštine na dno duše? Možda se nekome ne sviđa moj Jutarnji list, ali i on ima svoju publiku, kao i Badelj, Brozović i još neki, koje ni batinom ne možete natjerati na press konferenciju...