“Dobro mi došel prijatel...” iskreno i iz dubine srca zapjevali su u srijedu Zagorci iz Donje i Gornje Stubice kada su na sebi tipičan i otvoren način ugostili skupinu navijača škotske nogometne reprezentcije s kojom Hrvatska u petak igra kvalifikacijsku utakmicu.
Škoti u Stubici, vijest se u minuti proširila stubičkim krajem, koji je kao braću ugostio dvadesetak razdraganih - i već nakon nekoliko sati dobrano pripitih - no nadasve dobroćudnih “Mac-ova”. Trebalo ih je biti i više, no mnogi od Škota otpali su u posljednjem trenutku jer su večer prije još u Zagrebu pretjerali s uobičajenim “maliganskim igrama.”
- Iza mene je tridesetgodišnji navijački staž, prošao sam sve i bio sam svuda. Nitko nas nije obradovao i počastio kao ovi ljudi. Uvijek ću sjećati ovog dana, ovo je vrhunac. Nešto nezaboravno, rekao je Andy iz gradića iz okolice Edinburga, za koji kaže da je baš nalik na Stubicu.
- Nakon ovoga teško mi je zamisliti ljepšu “pustolovinu” na nekim drugim gostovanjima. Novac nije nikad bio problem, barem meni osobno, no vi ste nas ugostili kao svoje najbliže, ovokvo gostoprimstvo nikad nisam doživio...
I zaista, izlet i “tulum” koji su Stubičanci priredili Škotima ostat će u zajedničkom nezaboravnom sjećanju svima koji imali sreću naći se tog dana u Donjoj i Gornjoj Stubici.
Škote je iz Zagreba organizirano u Stubicu autobusom doveo Dejan McGregor iz udruge Tartan Army Croatia, a idejni začetnik akcije bio je novovjeki stubički “petrica Kerempuh” Marko Peštaj.
- Mi Zagorci imamo puno toga sličnog sa Škotima. Ponukan ranijim susretima s njima, smišljao sam ovu akciju o zagorsko-škotskom “bratimljenjenju”. Presretan sam zbog toga što što smo je realizirali. Zahvalni smo gospodi Milanu Čačiću, Bernardu Pihaču, Luki Lončaru, Joži Gospočiću i tvrtki Trgocentar te “Muzejima Hrvatskog Zagorja”, koji su nam nesebično pomogli, rekao je Peštaj.
Turneju po zagorskim bregima Škoti su započeli u kleti, zapravo “hacijendi” Milana Čačića, on je Škotima održao ganutljivi pozdravni govor. Domaće vino, slasni naresci, šunka i špek iz “domaće radinosti”. Naravno, i izvrsno vino, bez obzira na uvriježenu krivu predodžbu o zagorskim vinima. Nastavilo se u kultnim stubičkim kafićima “Tin” i “Tahi”, između kojih je održana organizirana šetnja glavnom donjostubičkom ulicom. Škotske gajde, muškarci u kiltovima, pjesma, čudo neviđeno. Slavlje se nastavilo u dvorcu Oršić, u “domu” Matije Gupca. Odojak i kozlić s ražnja, roštilj, gulaš, kasna svirka odličnih mladih rokera iz grupe “Fifty G”. ... Škoti su počešćeni “ptičjim mlijekom”, u domovinu će ponijeti nezaboravne uspomene. Odigrana je međusobna malonogometna utakmica, nije bila ograničena vremenskim trajanjem - “igralo se do 3-3” u skladu s tradicijom hrvatsko-škotskih utakmica, koje su sve do sada završavale remijima. Kiltovi su letjeli tratinom pored muzeja u zaleđu Augustinčićevog spomenika seljačkoj buni i Matiji Gupcu.
Da, Zagorci i Škoti zaista imaju puno dodirnih točaka.
- Mi smo imali Williama Wallacea, svi znaju za “Hrabro srce” Mela Gibsona. Vi ste imali Matiju Gupca. Dva udaljena kraja Europe, dvije priče iz davnina o ljudima s gotovo istovjetnim sudbinama, pohvalila se znanjem iz hrvatske povijesti gospođa Mary Gillies iz Argylla.
U listopadu u Glasgowu Zagorce očekuje “revanš”. Ne treba ni sumnjati da će uzvratiti istom mjerom...