“Francuska još nije spremna za titulu europskog prvaka, ali za dvije godine bit će prvak svijeta,” riječi su legendarnog lijevog braniča “tricolora” i svjetskog prvaka iz 1998. godine Bixentea Lizarazua izrečene prije dvije godine za vrijeme Europskog prvenstva u Francuskoj.
Drugi dio Lizarazuovog proročanstva približio se realizaciji u Rusiji, ali s druge strane stoji Hrvatska. Kao i 1998. kada je sretnija Francuska ušla u finale i postala svjetski prvak. Eto, “vatrenima” prilike za slatku osvetu.
Trupe Didiera Deschampsa ušle su u finale Svjetskog prvenstva i to na isti dan na koji su dvije godine ranije u svom dvorištu gledali veliko slavlje Cristiana Ronalda i društva. Za Rusiju je Deschamps prilično resetirao momčad. U odnosu na roster s EP-a 2016. danas u kadru ima samo devetoricu igrača od kojih su šestorica tada bili starteri. I to se osjeti u igri Francuza koji su dobili novu energiju, ali i novu mudrost.
Pouke s EURA 2016.
Ovaj put njihovu su ulogu preuzeli Belgijci. Deschamps je očito jako puno naučio iz tog portugalskog poraza, pa je svom kolegi Španjolcu na belgijskoj klupi Robertu Martinezu priredio isto ono što je njemu prije dvije godine učinio Fernando Santos. Prepustio je Belgiji loptu i „umiranje u ljepoti“ čekajući svoj trenutak.
Konačno i poraz Brazila od francuskih frankofonskih susjeda bio je velika opomena legendarnom kapetanu „trikolora“ iz 1998. Znao je da se ne smije otvoriti protiv momčadi koja gore ima fantastični trozubac Eden Hazard – Romelu Lukaku – Kevin De Bruyne. Deschamps je puno naučio iz grešaka brazilskog izbornika Titea. Belgija jest dominirala, osobito prvim poluvremenom, no Francuska je u svakom trenutku znala što joj je činiti. Čekali su trenutak za bijeg strašnog Kyliana Mbappéa ili Antoinea Griezmanna, a dočekali trenutak inspiracije svog najosporavanijeg igrača na turniru Samuela Umtitija.
Dvadeset godina poslije Francuzi su našli novog Liliana Thurama. Doduše, Umtiti je i prije Belgije već dva puta bio strijelac za reprezentaciju, no kako su mu golovi pravi raritet, može ga se usporediti s „hrvatskim krvnikom“ iz 1998.
Didier Deschamps snimljen tijekom polufinalne utakmice 1998.
- Dobio sam puno savjeta oko gola. Kada nisi toliko visok onda je najvažnija odlučnost, ali ubačaj je bio toliko dobar da mi nije bilo teško zabiti. Ne, nisam srećonoša jer nismo osvojili Euro! Nadam se da će ovoga puta biti drugačije i da ćemo trofej SP-a vratiti u Francusku - rekao je stoper Francuske, koji je svojim golom skinuo veliki teret s leđa svome izborniku.
- Ovo je čudesno, presretan sam zbog svojih igrača. Oni su mladi, ali pokazali su karakter i mentalitet. Bilo je teško, ali gol je bio dobar i drago mi je da je branič zabio. Puno radimo na obrani, a mislim da smo trebali zabiti i još koji gol do kraja utakmice - izjavio je Deschamps nakon velike pobjede koja je na njegovo lice donijela bujicu emocija.
Samuel Umtiti
Došao je nadomak sna i nevjerojatnog ostvarenja da i kao igrač i kao izbornik postane svjetskim prvakom. One 1998. bio je kapetan Francuske. Ipak, i u trenucima velikog slavlja izbornik se prisjetio poraza od Portugala.
- Još ga nisam prebolio – poručio je Deschamps, istaknuvši prije toga kako je neizmjerno ponosan na svoje igrače, pa tako i na 19-godišnju nogometnu zvijer Mbappéa.
- Ovo je ispunjenje svega. Nešto nezamislivo i nestvarno, ali ostaje nam još jedan korak za napraviti. I, ne, nije mi bitna Zlatna lopta. Jedino što želim je osvojiti Svjetsko prvenstvo – poručio je krilni napadač, kojega uopće ne diraju neke kritike o defenzivnoj igri koja se ne sviđa dijelu francuske javnosti.
- Morate se prilagoditi situacijama, a Belgija je reprezentacija protiv koje se morate plitko braniti – poručio je Mbappé. Griezmann je i ovaj put bio asistent. Nevjerojatan je podatak kako je napadač Atletica imao svoje prste u čak 13 od posljednjih 20 golova Francuske na velikim natjecanjima – devet je zabio i četiri puta asistirao. France Football ga smatra ključnim igračem i za ovu pobjedu.
Lilian Thuram i Alen Bokšić
Povijest
Sada, međutim, Francusku lovi povijest. Od 1998. traje potjera hrvatskog nogometa za svetim gralom, koji su im Didi Decshamps i ekipa oteli prije dvadeset godina. Sada, više nego ikad prije, povijest nas je ulovila. I nas i Francuze.
Oni Thuramovi golovi stajali su nas života koju je ova genetracija vratila. I sada, dvadeset godina kasnije, povijest je stigla na naplatu. Francuska lovi naslov, a mi smo lovili broncu. No uoči velike, najveće nedjelje hrvatskog sporta, stvari su se malo izmijenile. Mi smo sada u potjeri. A oni nisu domaćini, i nisu baš favoriti.
Veliko finale u Moskvi bit će povijesno.
- Kada gledam momčadi, mislim da je Hrvatska jedan od skrivenih favorita ovog prvenstva... - kazao je uoči prvenstva Didi Deschamps.
- Ima dosta favorita, ali Francuska djeluje jako, jako dobro... - odgovorio je svojedobno Dalić.
Uoči prvenstva, silno su si komplimentitrali, a danas traže način kako da se pobjede.
Realno, 20 godina nakon “one” utakmice na Stade de Franceu ovo je velika priča. Ne samo za nas, već i za sve koji će svjedočiti priči godine, desetljeća, stoljeća.
Pustite priče, ali Hrvatska i Francuska igrale su sjajan nogomet koji se doteglio do finala. Najbolji i najdjelotvorniji. Igrali su za “raju”, ali i za rezultat. A s obzirom na povijest, i taj nikad, barem iz naših očiju nezaboravljeni trenutak kada Boban gubi loptu, a ničim izazvan Thuram lupa prvu takvu loptu u životu, za pobjedu Francuza, za odlazak na megdan Brazilcima koje su pobijedili i otišli do trona. Mi smo se stalno pitali što bi bilo... E, više ne moramo!
Kylian Mbappe i Eden Hazard