I Zambata i Jerković trebali su biti hajdukovci

Besprijekorna predostrožnost u tretiranju automobilskih ST tablica izazvala je podrugljivo pitanje može li se antagonizam ZG-ST parkirati malo u Šibenik? Jer možda i nije samo dosjetka da raste antagonizam susjeda Splita i Šibenika koji su se nogometno našli u frontalnom sudaru za prestiž i u kupu, i u prvenstvu, za poziciju pri vrhu koja vodi u Europu.

Nikada prije Šibenik nije stigao do finala i svi mu skidaju (šibensku) kapu kao primjeru uspješne nogometne i uopće sportske tvrtke, dok bankrotiraju od države privilegirani giganti, pa čak i njihova košarkaška Šibenka, fenomen Baldekina iz 1982. s megazvijezdom Draženom Petrovićem, neukrotivom bujicom za današnjeg Ermina Zeca i šibenski nogometni potočić.

Međutim, na samo 80-ak km od Splita rađaju se drukčiji karakteri, poput Dane Seksa, gradskog političkog lidera koji nije poslušao vrhovne autoritete dalmatinske Partije u košarkaškoj sezoni 1982./1983. nego je naredio Draženovoj “Šibenki” da nakon osvojene titule državnog prvaka ne ide ponovno na megdan Bosni “lipo tamo u Srbiju”.

Šibenski mentalitet odbit će tako poslušnost i danas ako ustreba, ali će karakterno uvažiti objektivnu kvalitetu Hajduka. Ono što provocira antagonizam može biti samo splitska bahatost. Vrijeđa ih da im se uzme preko noći i igrača, i trenera, Ivana Pudara kad Splićanima zagusti, pa Ivana Kalinića, onda i igrače... Rukavinu, Rodića... A niti da zvrcnu. U doba mobitela.

Zec je Hajduku bio preskup (tri milijuna eura), a više je koštao paket “ Reja plus braća Sharbini”. Zahtjev Šibenika za pravim statusom adresiran je na cijelu Hrvatsku (kad spominju suce), a finale s Hajdukom samo je prikladna zgoda. U doba pirovanja primitivizma Šibenik imponira ozračjem i dočekom Hajduku, ali družeći se u poluvremenu s domaćinom Markom Karađolom, pa s Nikicom Cukrovom i Ivicom Šurjakom - čekalo se i Joška Svagušu (?!).

Šibenik duboko u sebi sigurno očekuje da ga se poštuje kao grad-heroj (što ne propušta Špaco), da se ima u vidu kako je to Krešimirov grad hrvatskog pečata, da ga i UNESCO uvažava kao spomenik kulture, pa onda čemu antagonizam? Veliki Šibenčanac Mišo Kovač i splitski gradonačelnik Željko Kerum zajedno su pjevali! A Mišo Kovač je oduvijek bio žešći hajdukovac nego itekakvi splitoljupci, od Šibenčanina Arsena Dedića do Vice Vukova u političkoj ikonografiji.

Ne samo da su se legende šibenskog nogometa tipa Ante Žaje, Petra Nadoveze i Nikice Cukrova totalno pohajdučile nego je tu bilo i uzvraćene ljubavi s hajdukovcima u Šibeniku, Tomislavom Ivićem, Šimom Luketinom i Ivicom Matkovićem, čijih karijera možda ne bi ni bilo bez gostoljubivog Šubićevca.

Pamti se peticija prikupljanja potpisa za Ivićev ostanak u Šibeniku uoči povratka u Hajdukovu zlatnu generaciju sedamdesetih, kad se kalio i Ante Žaja kao Hajdukov direktor s rokom trajanja sve do zadnjih trofeja u ovom tisućljeću, dok je Pero Nadoveza slavnu golgetersku i s Bićom Mladinićem trenersku karijeru - nastavio kao vječno spremna žrtva za privremeno rješenje dok ne nađu novu trenersku žrtvu.

S malo više respekta možda su hajdukovci mogli biti i Slaven Zambata, Dražen Jerković, a i Ljubu Barina se može smatrati Hajdukovim mecenom bez obzira na njegov profit. Sadašnji predsjednik Šibenika Goran Pauk bio je Poklepovićev igrač u Hajduku, političari šibenske provenijencije od Zvone Jurišića u Jugoslaviji do Onesina Cvitana u zoru Hrvatske podupirali su Split, a šibenski košarkaški sudački tandem Zoran Grbac i Danko Radić čuvari su najvećih tajni u backgroundu splitskih europskih visova.

Tome bi mogao svjedočiti i glasoviti šibenski ugostitelj Šime Šupe. Među poznatijim ekskluzivnim konobama u Dalmaciji je njegova “Uzorita”, gdje su odigrane generalke za najveće dalmatinske sportske spektakle.

Šibenska povijesna legitimacija je sigurno uzorita, sučelice splitskim povicima “ŠI-ŠI-POPUŠI!”, no na prčevitom šibenskom Šubićevcu i dalje stoji natpis antifašističkom heroju Radi Končaru koji je 1942. strijeljan u Šibeniku s neizbrisivom porukom “Milosti ne tražim, niti bih vam je dao!” Iako nije rodom Šibenčanin, nego s Plitvica, očito je i taj došljak u Šibenik progovorio jezikom šibenskoga podneblja na slapovima Krke i maštom bogatog kornatskog arhipelaga, srca Dalmacije uvijek spremnog za kontru, makar i svome Hajduku, sutra u Poljudu!