'Jose je najbolji trener jer je od Intera stvorio mudžahedine'

UMAG - Okrugli stol stručnog stožera hrvatske nogometne reprezentacije s polaznicima HNS-ove akademije u Umagu prerastao je u jednoipolsatnu raspravu u kojoj je Slaven Bilić budućim trenerima i sportskim direktorima kroz svoja iskustva dočarao svu kompleksnost trenerskoga zvanja, ali im i demistificirao metode najuspješnijih trenera, s kojima je, zahvaljujući svom položaju, imao priliku razmijeniti misli.

Pršo, Kovač, Tudor...

- Znanstveno je dokazano da je trenerski posao najkompleksniji posao na svijetu, jer dvadesetorici igrača moraš biti prijatelj, kum, psiholog, rame za plakanje i tiranin - počeo je naš izbornik, nizavši primjere Wengera, Fergusona, Ćire, Lippija ...

Pričao je Slaven kako mu je Wenger, primijetivši čuđenje što Arsenal na treningu izvodi sve poznate vježbe, usporedio trenera velikog kluba s direktorom banke, koji pod sobom ima 20 yuppieja, koji svi imaju kvalitetu i sve ih je malo prebacila pamet, a samo ih 11 može biti zadovoljno. No, kazao mu je, već sutra ti može zatrebati 12. Zato kao trener sve igrače mora držati natjecateljski našpanane.

- Teoretsko znanje ne čini trenera. I moj sin Leo zna da kad je 0-0 na Old Traffordu treba ući Berbatov, ali zato svatko nije Ferguson. A sisteme i njihove zakonitosti mogu savršeno naučiti i djeca od 5. do 8. razreda. Za biti trenerom treba imati gard. Poput Mourinha, kojeg obožavam - naglasio je Bilić, dodavši kako se ne slaže s grčkim izbornikom, također Portugalcem, koji smatra da je tajna Mourinhova uspjeha samo u tome što je prije od ostalih shvatio da trener u top-klubovima treba biti glumac.

- Mourinho nije bio neki igrač da bi ga igrači “a priori” cijenili kao, primjerice, Rijkaarda. Ima i mnogo trenera koji imaju znanje, ali nemaju muda! Slažem se da je teže napraviti igru poput Van Gaalova Bayerna nego Interovu, ali Mourinhovi igrači borili su se kao mudžahedini, on ih je na to motivirao, i u tome je najbolji!

Bilić je “akademičarima”, među kojima su najugledniji Niko Kovač, Pršo i Tudor, odvrtio filmove dvoboja s Englezima i Ukrajincima, megdana s Turcima, a na temu hrvatskog stila igre svi su se složili da je naš najveći problem što nemamo brze igrače, a lažemo si da ih imamo.

- Od Branka Zorka nemamo ni atletičara-trkača, a kamoli nogometaša. I dan danas se čudimo Jarniju, a Olića nazivamo izvanzemaljcem. Zato smo i bolji u fazi defenzive, zato nam je alternativan sustav 3-5-2, čega se ne treba sramiti, pa i Capello, koji je cijeli život igrao 4-4-2, s Romom je u 3-5-2 osvojio “scudetto”.

Nema muljanja igračima

Sve spomenute taktičke finese ne stanu na novinski prostor, a u završnoj riječi naš je izbornik studentima prof. Mihačića naglasio:

- Okružite se povjerljivim ljudima, ne bježite od izazova, ali nemojte ni srljati gdje trojica prije vas nisu uspjela. Najvažniji je autoritet, njega imate ili nemate.

Budite pravedni i iskreni prema igračima, frajeri vas provale za pet sekundi. Prije negoli odstranite trulu jabuku, napravite maksimalan napor da je ozdravite. Znanstveno je dokazano da je bolji pozitivan pristup od kritiziranja, poručio je Bilić, zaključivši, bez ikakvih loših primisli prema Jošku Vlašiću, s američkim pokusom sa skakačima u vis iz udžbenika. Polovica vježbača koje je trener bodrio imala je 40% bolje rezultate od grupe koju je isti trener kritizirao i omalovažavao.