Lars Lagerbäck je u kvalifikacijama koristio sustav 4-4-2, s napadačima Gudjohnsenom i Sigthorssonom, no protiv najjačeg suparnika iz skupine, Švicarske, igrao je 4-2-3-1 ili 4-4-1-1, s Gudjohnsenom kao džokerom s klupe, a Gylfijem Sigurdssonom kao drugom, povučenom špicom te s dvojicom defenzivnig veznih, 187 cm visokim Danielsonom uz standardnog kapetana Gunnarsona.
Gudmundsson i Bjarnason su ofenzivna krila, ali koja se vraćaju do visine svog 16-erca. Obojica bočnih braniča, desni Saevarsson koji nema pravo nastupa u petak zbog parnih žutih kartona i lijevi Ari Skulason su također izrazito ofenzivni, zbog čega je Niko Kovač i optirao za naše brze i motorične igrače na prednjim bokovima, Iličevića i Perišića, koji traže loptu u prostor i koje će Modrić i Rakitić tražiti dijagonalama ovisno na kojem dijelu terena je osvoje.
Hrvatskih 4-2-3-1 s Kovačićem na vrhu trokuta u sredini značilo bi da je Kovačevo opredjeljenje posjed, kontrola, težnja pogotku, opcija B s Eduardom znači gotovo isto, jer Dudú je napadač koji voli kombinatoriku, a idealan je za pokupiti tzv. otpatke u 16-ercu.
Kako su nam vezisti relativno niski i lagani, naš izbornik želi parirati domaćinima u visini s trećim stoperom u zadnjoj liniji, pa je tako prva opcija za lijevi stražnji bok Šimunić, koji je to igrao još pod Ottom Barićem u obrani četiri te pod Bilićem, a zadnji put u drugom poluvremenu protiv R. Koreje u Londonu. Ne bi bilo nelogično ni da skroz lijevo bude Lovren, kao u Beogradu, jer je brži od Joea, a na boku treba pokriti više prostora nego na srednjem braniču. Kako Islanđani na svojim prednjim bokovima, krilima, imaju tzv obrnute noge, dešnjak Lovren perfektno bi legao na ljevaka Gudmundssona, dok bi Perišić ispraćao islandskog desnog beka dok se pridodaje.
No, sa Šimunićem lijevo, koji je miran s loptom, naši imaju bolji izlazak sa svoje polovice, s petoricom veznih pariraju domaćima ili imaju jednog više, ako ovi budu u 4-4-2, no tada bi se Gudjohnsen sigurno vraćao duboko i ometao Modrića i Rakitića u primanju i distribuciji lopti. Zbog toga Kovač ipak više optira za Eduarda uz Mandžukića nego Olića, kojeg želi imati spremnog za uzvrat kad možda neće biti Mandže ako požuti. U Maksimiru je Kovač isprobavao ljevaka Eduarda i na desnom krilu u 4-2-3-1, što često igra u Šahtjoru, a na lijevom uz Perišića uigravao dešnjaka Rebića. Ljevak Pranjić može ući na oba lijeva boka, ali i na zadnjeg veznog, dok su Vida i Vrsaljko opcije za zatvaranje, sa Srnom naprijed. Naši za klasičnih 4-4-2 imaju i opciju s Mandžukićem i Jelavićem odnosno Benkom u špici, također i 4-1-4-1 s debitantom Malešom kao osiguračem. Kovači su sve isplanirali, svako je mjesto poduplano ili čak 'potriplano'.