Lovren: Možemo se vratiti sa sva tri boda

ZAGREB - Za Dejana Lovrena (20) ne vrijedi ona Mamićeva “o samo dva sata posvećenosti nogometu dnevno”. U zagrebački stan 190 cm visokog stopera Dinama prije pola godine su doselili roditelji, kako bi bilo lakše mlađem bratu Davoru (11), koji je počeo trenirati u klubu iz Maksimira, pa je i najmlađem Dinamovom A-reprezentativcu lakše kad ima redovit majčin servis ručka, večere i pranja veša, dok mu otac snima utakmice:

- U posljednje vrijeme gledam svoje nastupe na DVD-u, kako bih se bolje korigirao i mogao napredovati. Naravno da mi glava nije 24 sata u nogometu, ali dan-dva prije utakmica tražim svoj mir i koncentriram se za nadmetanje koje slijedi - kaže Lovren.

Dejan je rođen u Zenici 5. srpnja 1989., no otac i majka su mu iz Kraljeve Sutjeske, drevnog sjedišta bosanskih kraljeva iz dinastije Kotromanića. Žive su mu obje bake, jedna je u Sutjesci, druga u Haljinićima. Obitelj je 1993. bila prisiljena izbjeći, u München.

- Zavolio sam taj grad, za mene najljepši na svijetu, gdje nas je dočekao djed. Krenuo sam tamo u vrtić i osnovnu školu, naučio jezik, imao sam problema s hrvatskim kad smo se preselili u Karlovac, a ja krenuo u 4. razred. Tata je odlučio kupiti stan baš u Karlovcu, valjda je tamo bilo najjeftinije, ne sjećam se, no otad sam poprimio karlovački naglasak i cura me danas zeza kako govorim samo kad se vratim iz posjeta bakama u Bosni - šali se na svoj račun Dejan, koji je prerano napustio rodni kraj da bi postao ministrant kod franjevaca i došao u iskušenje da se zaredi, no ljubav prema Dinamu, koju su u Bosni generacijama mladih, uz očeve, usađivali baš franjevci, dominirala je i kod Lovrenovih. Kad je netko tako odgojen, onda mu je normalno da, primjerice, nakon Edinburgha bude jedan od rijetkih iz plave svlačionice koji “može hodati gradom uzdignute glave”:

- To sam izjavio jer sam tako osjećao. Za Dinamo igram iz ljubavi, a ne zbog novca. Nije moje da komentiram kazne koje je najavio izvršni dopredsjednik, to je posao starijih, ali ja se nemam čega sramiti, dajem sve od sebe i davat ću, neovisno od kazni i nagrada.

U četvrtak će Lovren s Robertom Kovačom predvoditi plavu obranu u Temišvaru:

- Za mladog igrača nema bolje prigode za razvoj od stasavanja uz Bišćana, koji je bio u Liverpoolu ili Kovača, koji je držao obranu Bayerna i Juventusa. Jedan i drugi savjetuju i ispravljaju pogreške i meni i Barbariću, obojica od njih kupimo najjednostavniji način igre.

Lovren je od onih koji je gledao utakmice Temišvara sa Šahtjorom:

- Disciplinirana su momčad, nisu slučajno prošli Šahtjor, ali nemaju ekstra pojedinca koji može sam riješiti utakmicu kao što imamo mi u Mandžukiću, Badelju ili Sammiru. Jaki su taktički i nije im lako zabiti gol, ali ako ćemo ući u utakmicu dovoljno čvrsto i agresivno, a u obrani i prekidima koncentrirano, mogli bismo razveseliti naše navijače s tri boda.

Obranom će prvi put na međunarodnoj sceni zapovijedati Filip Lončarić.

- Dobro poznajem Fiću i njegove kvalitete. Hladnokrvan je, ali nije tih. Nema opasnosti da neće podviknuti na Roberta Kovača iz prevelikog respekta, kao ni na nas ostale iz zadnje linije. Uostalom, u igri se mora slušati onoga tko bolje vidi, a najbolji pregled ima vratar.

Dobar pregled ima i izbornik, ozljedom Šimunića Lovren je postao neophodan A-vrsti:

- Meni se već Bilićevim pozivom za Minsk ispunio san, s tek navršenih 20, prije nego sam se nadao. Slaven mi je rekao da nastavim onako, da će me pratiti. Ostanem li u kadru za Kazahstan, super, samo neka Bog da zdravlja, a nema nikakvih problema da i dalje igram za mlade, ako izbornici procijene da sam tamo potrebniji - poručio je Lovren.