Skupina hrvatskih novinara dugo ga je čekala u mix zoni monumentalnog stadiona Giusseppe Meazza. Dolje u utrobi objekta koji je doživio značajniji remake i zbog ovog finala Lige prvaka, nije ga bilo ni do 2.15 ujutro. Nazvali smo ga misleći da je u svlačionici još uvijek u slavlju sa suigračima, no javio se iz ambulante...
- Eto, takve sam vam ja sreće, kad god je nešto dobro i lijepo izaberu me za doping kontrolu. Nema u meni kapi tekućine, sve sam prosuo dolje na terenu, u pravoj sauni Meazze. Bilo je strašno sparno, vlaga mi je uzela puno energije, a trebalo je trčati kao nikad da bismo na kraju stekli ovo - rekao je Luka Modrić.
Onda je uzviknuo u telefon “to je to, druga titula, ajme, nisam još ni svjestan”. Dok su mu suigrači točili šampanjac u Undecimu kantu s ušima, ispijali u zdravlje Realu i svim njegovim akterima, on se punio vodom da što prije obavi doping kontrolu. Mi novinari strpljivo smo ga čekali jer kakav bi to izvještaj iz finala Lige prvaka, a da nema svjedočanstva hrvatskog osvajača titule.
Bobanova čestitka
Kad se pojavio, u već polupraznoj dvorani, ipak su na njega odmah navrli novinari Real TV-a, potom i druge kolege iz Španjolske. Činilo se da ćemo ostati kratkih rukava s izjavom jer je Realov službenik već pritiskao Modrića da se mora ići, svi su u bijelom klupskom autobusu i čeka se samo njega da krenu u zračnu luku Malpensa, a potom na Plaza Cibeles gdje je čekalo ‘pola Madrida’ da opet slavi.
- OK, OK, samo malo - uzvratio je i onda se stavio na raspolaganje hrvatskim novinarima, koji su ga čekali praktično dva sata. Mogli su i realovci deset minuta. Nakon što je odradio i tu obvezu otišao je u autobus gdje su ga suigrači dočekali pljeskom i zafrkancijom da uvijek kasni. Negdje oko 3 sata ujutro zatekli smo ga pozivom u zračnoj luci. Oko njega bilo je vrlo živo, s obzirom da je uz suprugu Vanju, koja je ovaj put dala oduška svojoj sreći ‘istrčavanjem’ na travnjak Meazze, bio i neumorni sin Ivano.
- Jako sam sretan i zapravo tek sada, kada smo krenuli prema Madridu, kao da postajem svjestan što smo učinili. Baš razmišljam o prvoj proslavi prije dvije godine, kada sam osjetio atmosferu prvog naslova europskog prvaka. Ono je bilo nešto posebno jer je prvo, ali i ovo je na tom tragu. Hej, dvije titule u tri sezone, to je jednostavno fantastično. Supruga Vanja mi se čini čak i sretnijom nego prvi put, a pogotovo sin Ivano koji je sada zreliji i drukčije zajedno živimo ovaj uspjeh. Žao mi je što Ema nije bila tu, ali još je mala za takvu večer i događanja.
Bili su, međutim, na tribinama svi njemu dragi ljudi. Kontingent karata koje je svaki igrač dobio, i kojem je svakom bilo malo ulaznica, podijelio je obitelji i prijateljima. Roditelji, sestre, najbliži prijatelji...
- Kad se baviš nogometom, kao i kad maštaš o karijeri, uvijek pomišljaš baš takvu scenu. Osvojiš nešto veliko i važno te onda sreću dijeliš na licu mjesta sa ljudima koji su ti najvažniji. Meni se eto baš to ostvarilo i moram vam reći da je osjećaš baš fantastičan. I da, kad ti se poklope stvari onda sve ispadne super. Dok sam čekao u ambulanti doping kontrolu, došao me pozdraviti i čestitati Zvonimir Boban. Jako mi je bilo drago da je došao. Zvone je moj uzor iz djetinjstva i što me posebno dirnulo, točno sam osjetio da je sretan zbog mene što smo osvojili naslov. Čestitao sam mu na velikoj časti i odgovornosti koju ima kao prvi suradnik predsjednika FIFA, i tako...
Shvatili smo da galama u slušalici sugerira samo jedno, pustiti ga na miru da se napokon opusti u slavlju. Ionako više nije imao što novog reći, a logično da mu nije bilo ni bitno. Sve je rečeno na Meazzi, nakon 120 minuta gladijatorske borbe sa Simeonevim igračima, nakon lutrije jedanaesteraca, koju je izbjegao kao 6. zaduženi pucač.
- Riješio je Cristiano. Dobro mu je kazao Marcelo, prije njegove serije fulati će igrač Atletica i onda ćeš ti pogoditi za pobjedu. Tako je i bilo, bravo za Cristiana, a bogme, nije mi žao da nisam dobio priliku pucati, ha-ha...
Igrali ste gotovo 40-ak minuta na ‘jednoj nozi’? Posljedice?
- Nadam se da ih nema. O njima neću razmišljati večeras i sutra. Želim se opustiti jer smo godinu dana radili kao ludi da nešto ostvarimo. Mogli smo ostati bez ičega a bili smo svemu tako blizu. Na sreću, imamo razlog za veliko slavlje. OK, moram misliti na nogu, ali vjerujem da nije ništa značajno. Grč u aduktoru me počeo mučiti u drugom dijelu.
Znači, Čačić može nastaviti graditi momčad oko vas?
- Čuo sam za tu njegovu izjavu, hvala mu na komplimentu. No, najvažnija je momčad, moramo se dobro spremiti za Euro i napokon nešto napraviti da usrećimo naše navijače i sebe same.
CIJELI ČLANAK PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI