Ako je kriterij da nisu skinuli gaće čim su izašli iz svlačionice i da su za promjenu odigrali hrabru utakmicu, onda se jedino pod tim uvjetom može nacija činiti ludom i servirati joj se “zadovoljstvo”.
Svjesni smo da i njima nije lako, jer svaki puta mora pronaći novi izgovor, ali pokušaj da nas sve učini slijepima pored zdravih očiju je toliko nemušt da izaziva smijeh. I to gorak...
Da se razumijemo, nije tragedija izgubiti od Porta, jer na tom Dragau ni Barcelona ne može računati na šetnju do bodova. Nije sramota niti ispasti, jer ispao je i Manchester City čiji vlasnik najčešće ne pita za cijenu, a trener si dopušta eliminirati iz momčadi jednog od najboljih napadača svijeta jer ovaj prečesto zatvara kafiće. Ali Mancini neće nakon poraza od Reala 3-2 reći da je bilo dobro, i da je zadovoljan... Da bi evidentirao “napredak” dok primi tri gola, vjerojatno bi ga šeik poslao na burzu rada.
Što je to točno bilo dobro u Portu? To što je Sammir pogodio vratnicu, Beqiraj imao zicer ili Kelava i Vida napokon nisu “skuhali” gol? Ako su to kriteriji koji dijele dobro od lošega, onda je Čačić u pravu. No, s takvim razmišljanjem će suparnici i dalje otvarati šampanjac kada ih ždrijeb spoji s Dinamom, Uefa slati emisare koji će kontrolirati utakmicu, sve ne vjerujući kako netko može biti tako očajan, a tribine sablasno prazne.
Zašto Čačić misli da navijače Dinama zadovoljavaju tako male stvari? Zar doista očekuje da nacija padne u trans nakon što Dinamo odigra dobro poluvrijeme, a i to su na koncu izgubi s 1-0? Jel’ moguće da smo baš toliko izgubili kriterije pa veličamo Sammirovu stativu na Dragau kao Šukerov gol Nizozemskoj? Očito jesmo...
Utakmica u Portugalu tek će zamaskirati neke detalje i činjenice poput one da polovica Dinamovih igrača nije na razini Lige prvaka. Da Ante Čačić nije stručnjak kapaciteta Lige prvaka kao što to nisu marketinške službe, PR kluba, sportski sektor... I umjesto da svi skupa podviju rep i sakriju poglede, oni će si “dati pet” zbog dobrog posla u Portu, Kijevu, Parizu i zadovoljno reći “dižemo se”.
Možda smo zeru pregrubi, ali što drugo poručiti ekipi koja slavi poraz od 3-0? Čiji kapetan nakon utakmice kaže: samo da ovako nastavimo!? Treba biti realan pa reći da je Mateo Kovačić jedini koji može parirati eliti. On je jedina svijetla točka ovog Dinama, ako ne računamo Halilovića. Sammir je onaj lanjski. Malo ga ima, većim dijelom ne i uspuhan izlazi u 75. minuti. Da je zbog tetiva, još bi i shvatili...
U Ligi prvaka se forsiraju igrači kojima bi nekada bila premija da uopće stignu do Dinamove klupe, a iz Južne Amerike svako malo stigne neki “jazavac” kojeg smo, eto, oteli Udineseu. Pa šta nismo Alexisa Sancheza oteli tom Udineseu? I svi ti igrači Dinama dijele jednu zajedničku želju - nagon da prvom prilikom pobjegnu iz Maksimira. Samo je pitanje tko će ih kupiti s ovakvim predstavama? Ali, glavno je da su oni zadovoljni s tih 0-3...