ZAGREB - Pedesetšest dana prije prve utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva u Južnoafričkoj Republici organizatori se i dalje bore s nizom problema. Glavne su se brige, doduše, riješili jer svih deset stadiona napokon je spremno za natjecanje, no ostaje otvoreno pitanje 500.000 neprodanih ulaznica (20 posto od ukupno raspoloživih), preskupih hotela i turističkih usluga, upitne javne sigurnosti, nedostataka javnog prijevoza...
- Kad biste me danas pitali je li sve spremno za natjecanje, odgovor bi bio negativan. Ali budemo li do 11. lipnja danonoćno radili, bit ćemo gotovi na vrijeme - rekao je nedavno glavni tajnik Fife Jerome Valcke.
Možda je jedini organizacijski segment koji je od prvog dana savršeno funkcionirao smještaj 32 najbolje nogometne reprezentacije svijeta. S izuzetkom Engleza, koji su se ipak malo zaletjeli u želji da se smjeste u kampu renoviranom prema njihovih željama, svi ostali nogometaši i njihovi pratitelji uživat će u apsolutno najluksuznijem i najudobnijem smještaju u povijesti ovakvih natjecanja.
Zašto i ne bi? Fifa svakom nacionalnom savezu daje milijun dolara za pripreme i smještaj, a za toliko novca, vjerujemo, čak se i u Južnoj Africi može pronaći i nešto bolje od sobice u predgrađu.
Nizozemci su odmah rezervirali johannesburški Hilton, koji noćenje inače naplaćuje 350 eura po osobi. Gradske hotele, zgodno smještene blizu velikih šoping-centara, odabrali su Srbi i Slovenci, no pravu Afriku upoznat će nogometaši čiji su izbornici prigrlili blagodati provincije. Talijanski izbornik Lippi rezervirao je zaista prekrasan Leriba Lodge, gdje će njegove izabranike buditi pjev divljih ptica, a prirodu, što planinsku, što primorsku, odabrala je i većina ostalih nacionalnih trenera.
Maradona je ostao vjeran svojoj ekscentričnosti, pa je od High Performance Centra u Pretoriji zatražio da pojača zaštitnu ogradu, ali i da u svaku sobu njegovih “gauča” ugradi nove plazma televizore i jacuzzi. Troškovi? Dva milijuna randa (milijun i pol kuna).
Mogli bismo još dugo nabrajati: primjerice, Čileanci će uživati i u poligonu za paintball, Meksikanci imaju čak i svoju privatnu crkvu (sa 100 sjedećih mjesta), španjolska delegacija ima 80 ljudi (članovi sa sobom vode i obitelji i novinare), no prava priča je da će se Capellova reprezentacija u Bafokengu još početkom lipnja sudarati s ličiocima i zidarima.
- Sobe su spremne, recepcija radi, Sonyjevi televizori i bežični internet su priključeni, a za dva travnjaka i medicinski centar imam obećanja da će biti dovršeni na vrijeme - rekao je o engleskom kampu Jerome Valcke.
Nepovjerljivi talijanski stručnjak vjerojatno ni danas nije siguran da je dobro odabrao, zato je zeleno svjetlo za Bafokeng upalio tek kad ga je Fifa nagnala da se izjasni gdje će spavati u lipnju.
Nije Peking, ali nije ni Bagdad
Noćna mora organizatora i stalna meta kritika europskih medija je sigurnosno stanje na ulicama južnoafričkih gradova. Nema sumnje da zemlja koja bilježi 50 ubojstava dnevno i u kojoj je nedavno ubijen vođa ekstremne desnice ne može biti sigurno utočište za 300-tinjak tisuća turista, koliko ih se očekuje od 11. lipnja do 11. srpnja.
Činjenica da su policijske snage posljednjih mjeseci pojačale sa čak 40.000 novaka pokazuje da su organizatori ozbiljno shvatili obećanje južnoafričkog predsjednika Jacoba Zume o njegovoj zemlji kao sigurnom domaćinu za sve goste.
BBC, međutim, nije povjerovao Zumi, pa će njihovi izvjestitelji za svjetsku nogometnu smotru proći poseban tečaj za djelovanje u neprijateljskom okružju, baš kao i njihovi kolege koji se spremaju u Irak. Razinu osobne sigurnosti u Johannesburgu najbolje opisuje ova rečenica jednog engleskog novinara: “Nije Peking, ali nije ni Bagdad!”