'Neznalice, prestanite ponižavati trenere!

Tomislav Ivić mi je nekidan čestitao zbog osvrta na smjenu Stanka Poklepovića. Nisam bitan ja, nego čak i jedno takvo ime kao Tomislav Ivić vapi za zaštitom etike u području nogometne struke. Iako mu to više nije ni iz džepa ni u džep. Ali, nije lako gledati što ti rade od ljubavi kojoj si posvetio cijeli život. Kako bezdušno gaze po vrtu tvoga znanja i stvaralaštva, a još im moraš i oprostiti, jer takvi slegnu ramenima kao u onom crtiću i blenu: “Nisam ja glup što sam kriv!”.

Sve je već ispisano na tu temu o trenerima kao dežurnim krivcima i alibi-figurama moćnih neznalica koje vode naš nogomet i opstaju u njemu smjenjujući bez ikakva znanja one koji znaju. Otprilike kao da vlasnik aviona smijeni pilota, a sam ne zna pilotirati i avion produži dalje. A smijenjeni pilot zahvaljujući svojoj smjeni bude još i isplaćen do kraja ugovora što trenersku svijest razvija u novom pravcu - bolje zarađuješ ako si smijenjen. Jer ujutro nakon smjene možeš prijeći u drugi klub i potpisati novi ugovor. Što brže budeš ponovno smijenjen - to veća lova!

Sve mi se čini da su ti moćni vlasnici neznanja u kompi s vlasnicima znanja i da negdje u brdima dijele plijen. Ljudi, pronađimo ih u brdima, opkolimo i uzmimo svoj harač, mi koji smo treće lice bez udjela u svemu tome, ali ih plaćamo u više navrata: kroz doprinose, ugovore, transfere, sponzorske ugovore, ulaznice, TV pretplate i TV prava od prijenosa, a ponešto i srcem.

Međutim, što mi pada na pamet? Kao da je išta drukčije izvan nogometa. Tako jučer zaključujemo Josip Skoblar i ja, veliko ime svjetskog nogometa, zlatna kopačka, veliki trener, pa menadžer, višestruko propali kandidat za izbornika i predsjednika našeg nogometa, tip koji nogom može posvuda zakucati na vrata bez straha. Jer, s druge strane vrata vlada strah, strah onih u fotelji koji čuvaju svoje prijestolje dr. Analfabete s glavom u balunu.

- Sramota ima dvije dimenzije, jer osim tih samozvanih sudaca na čelu kluba koji nam skidaju glave, a pojma nemaju, ima neznalica i među nama. Sve se to u svijetu rješava instrumentima sustava i civilizacije. U Francuskoj postoji Sindikat, jedna ozbiljna profesionalna, dakle cehovska organizacija koja djeluje precizno i po zakonima, a ne nekakvi frajeri koji nama trenerima rade medvjeđe usluge, jer se i na čelu tih sindikata u društvu kakvo je naše, pojave šarlatani orijentirani uskogrudno na osobni profit.

Skoblar spominje Renea Charriera (59), bivšeg nogometaša, čiji sindikat vodi računa o tome koji su treneri na primjer bez posla i oni imaju prednost angažmana pred ovima koji su smijenjeni.

- Zar nije to logično i u zaštiti profesije. Kako može smijenjeni trener odmah u novi klub i tako dva puta uzeti lovu?! Ali, za sve to je nužan sustav. Meni je dobar predsjednik onaj koji se pojavi za Božić i donese radosnu vijest o trinaestoj plaći. A o našem zanatu brinu stručnjaci, menadžeri, sportski direktori, treneri... Razumijem to da je njegovo veličanstvo rezultat uvijek u prvom planu, ali odluke o smjenama moraju donositi mjerodavni ljudi, a ne da trenerske glave padaju ovako kao sad što se ponižava Nenada Gračana, Stanka Poklepovića, Ivana Pudara - smatra Skoblar.

Hajduk se lani domogao vrhunaravnog nakaradnog običaja “trener za jednu utakmicu”, treneri za jednokratnu uporabu kao djevojke noći. Miše, Vučević, Kalinić, Španjić, Reja... Pa u odnosu na lovu ni njegov angažman nije bio duži. Ali se još uvijek vuku repovi o kondiciji koju je Rejin skupo plaćeni Fabriani ostavio Špaci tako da i bez priprema Poklepović pobjeđuje zahvaljujući trkačkoj ostavštini Fabrianija iako pola Fabrianijeve momčadi već odavno nema u Poljudu.

Proizvoljne procjene se nastavljaju jer čak i mladi dvojac Vučević - Vujović ponavlja priču o kondiciji i nedisciplini pa se postavlja pitanje kako to u 70. minuti iznenada Hajduk dobiva i kondiciju, i disciplinu, i uigranost, sve to što Poklepoviću spočitavaju.

Jedan od odgovora nudi opet Josip Skoblar:

- Svaka čast iznimkama, ali krivi su i mediji, to jest pojedini novinarčići koji nemaju znanja ni talenta kao ni mnogi naši klupski predsjednici, pa inspiraciju i alibi za osobnu stručnu skučenost pronalaze u giljotiniranju svakog tko se primi nekoga posla. Velimir Zajec je odmah bio kriv, a nije ni stigao, Vahid Halilhodžić se našao na oštroj i sumnjičavoj provjeri. Ipak, Halilhodžić je pravo rješenje jer Dinamo ima novca, a Hajduku nedostaje i novca i znanja i onda mu se događaju ekscesi ispod razine ugleda takvog kluba. Potpuno je nemoguće razumjeti unutarnju logiku Poklepovićeve smjene. Zašto je postavljen, zašto je smijenjen, zašto privremeno, pa onda ipak nije privremeno, pa zašto je evidentno da se njegovu smjenu čekalo i jedva dočekalo poraz protiv Istre, što se krije iza svega toga, previše je tu kontradiktornih pitanja.

Treneri su u nas potpuno nezaštićeni, ali su i oni krivi jer su naizgled dobro plaćeni pa šute. A ta rečenica mogla bi se primijeniti na sve razine zanata i oblasti stvaranja u društvu. Tako da nije točno kad se kaže da sustava nema. Itekako ga ima, ali je pogrešan i sustav je pažljivo ustrojen da bi bio zaštitar neznalica koje reketiraju znanje. Osuda je preteška, ali zna li itko kako se zove naš Rene Charrier? Što radi trenersko cehovsko udruženje? Koja je funkcija sindikata?

- Nije riječ samo o sigurnosti trenera kao zaposlenika, nego o zaštiti nogometnog sustava kao područja društvene djelatnosti, pa se sve to mora odraziti i na ukupnu kvalitetu nogometa. U moje doba su treneri bili respektirani kao ugledne ličnosti, autoriteti znanja, a i predsjednici klubova su dolazili do svog autoriteta ako su znali pokazati kako prepoznaju autoritet znanja. Jer ako ti bez veze smijeniš jednog Branka Zebeca, onda ni ti koji smjenjuješ nemaš više kredibilitet.