Sirene, kolone automobila sa 5.000 navijača sinoć su na zagrebačkim ulicama označile veliko slavlje Hajduka. Feštalo se na stadionu, nastavilo po gradu Zagrebu, pa sve putem do Splita pa na kraju na Poljudu. Naplatili su Bijeli osvajanjem Kupa veliku frustraciju skupljenu tijekom cijele sezone koju su započeli i završili u iznimno teškoj financijskoj situaciji.
- Hajduk mora stalno osvajati trofeje, jer mi smo klub koji jednostavno treba takav veliki rezultat. Ovakvu fenomenalnu navijačku podršku teško se može naći bilo gdje u svijetu. Ja to do sada na televiziji nisam vidio da neka momčad ima 5.000 navijača na gostujućoj utakmici - zadivljeno je nakon pobjede u Kupu govorio junak finalnog uzvrata Tino Sven Sušić.
Kad su hajdukovci izašli na zagrijavanje Anton Maglica je osjetio kako mu se cijelo tijelo naježilo.
- Kad sam vidio kako su svi ustali na ispunjenom Jugu, znao sam da ne možemo propustiti šansu za trofej. Premda je Lokomotiva povela mi smo pokazali da imamo karakter, da smo bolja momčad - kazao je Maglica.
Kapetan Mario Maloča priznao je da je Šitum donio kratkotrajni šok Bijelima sa ranim vodstvom Lokomotive.
- Nismo očekivali tako rani pogodak, ali Ivan Vuković vratio nas je u život. Na poluvremenu smo svi zajedno rekli "idemo po pobjedu" - ispričao je Maloča.
Ivan Vuković ozljedio se neposredno prije izjednačujućeg pogotka. Ipak je smogao snage postići zgoditak koji je preokrenuo utakmicu.
- Već sam bio ozljeđen, ali bez obzira na to poslije gola pretrčao sam cijeli teren da bih s navijačima proslavio pogodak. Međutim, u nastavku susreta više nisam mogao - rekao je Vuković.
Igor Tudor osvojio je prvi trofej i s velikim ponosom može reći da je ušao u klupsku povijest. Trofej se piše Tudoru, ali kapetan Mario Maloča nije propustio naglasiti:
- Velika zahvala ide i našem treneru Miši Krstičeviću koji nas je vodio do finala, a Igor Tudor je pokazao da je velika budućnost kluba i želim mu još puno sezona na klupi Hajduka.
Igrači su autobusom otišli prema Splitu pola sata prije ponoći, a uprava kluba ostala je na fešti u restoranu Domagoj. Nije uobičajeno da se odmah pored maksimirskog stadiona u restoranu gdje se slave pobjede Modrih cijelu noć slavi na dalmatinskoj frekvenciji. Ali, bila je to posebna noć u kojoj su se pjevale hajdučke ode.