Privatizacijom Dinama vratio bi se izgubljeni ugled

Poljubi zastavu i reci sve za Hrvatsku! Poznatog refrena Prljavog kazališta morali bi se, više nego itko, držati hrvatski sportski klubovi i njihovi djelatnici jer im država neprestano pronalazi i daje “drugu šansu” (za početak, bilo bi lijepo da su makar počistili snijeg ispred svojih domova i sportskih dvorana).

Već u startu, budući da iz temeljnog pravnog akta s najvećom snagom, hrvatskog Ustava, proizlazi da je sport iznimno bitna vrijednost za društvenu zajednicu, zakonodavac se pobrinuo da sport kao “najprepoznatljiviji hrvatski proizvod” svrsta u kategoriju od posebnog društvenog značenja, a sportskim je klubovima kao okosnici razvoja sporta dao znatne povlastice.

Nekima odgođen stečaj

Obilno koristeći privilegiranu poziciju i sentiment naroda, većina je klubova često igrala mimo pravila o urednom i savjesnom poslovanju, a onda su stigle globalna recesija i specifična hrvatska kriza koje su se tek dodatno pobrinule za podizanje nadgrobnog spomenika svršenim “pijanim vremenima”. No, zaprijetile su i stečajevima, pa i gašenjem velikana poput Hajduka ili nekoć trostrukog prvaka Europe, Košarkaškog kluba Split. Država je ipak dobacila pojas utopljenicima: Zakonom o sportu omogućila je posrnulim klubovima elegantan izlaz iz bezizglednog stanja koje bi za mnoge druge što ne nose prefiks sportski značilo - The End.

Davljenicima, dakle insolventnim i prezaduženim klubovima zakonodavac je omogućio da svoje probleme pokušaju riješiti preoblikovanjem sportskog kluba u sportsko dioničko društvo, a pritom im je dao i značajne “koncesije” i od države i od jedinica lokalne samouprave, piše u svom elaboratu magistar pravnih znanosti Ante Vuković te navodi koje je sve zapravo neopravdane privilegije Zakon o sportu dodijelio klubovima.

Najveća je povlastica, kako je ustvrdio, to što klubovi, za koje je očigledno da već godinama ispunjavaju sve uvjete za odlazak u stečaj, dobivaju još jednu šansu jer se mogu najprije pokušati preoblikovati u sportsko dioničko društvo pa će tek onda, ako ne uspiju, otići u stečaj.

Druga je važna povlastica za klubove, elaborira mr. sc. Vuković, odgoda plaćanja višemilijunskih dugova državi i pravnim osobama u pretežno državnom vlasništvu ako već neplaćene klupske obveze prema državnom proračunu nisu otišle u zastaru. Gubitak se, dakle, “socijalizira, a račun plaćaju svi porezni obveznici”. Povlastica je i mogućnost da država može svoje potraživanje pretvoriti u većinski udio u klubu pa ga prenijeti na lokalnu zajednicu u kojoj je sjedište kluba, kao što se konkretno dogodilo s nogometnim klubovima Hajduk, Cibalia i Istra te Košarkaškim klubom Zadar, a iduće će se godine provesti i s Nogometnim klubom Rijeka. Osim svega toga, Zakon o sportu je omogućio da gradovi daju pravo klubovima preoblikovanim u s.d.d. da bez naknade (!) koriste sportske objekate u gradskom vlasništvu.

Kada je 23. prosinca 2008. godine s.d.d. HNK Hajduk upisan u registar Trgovačkog suda, klubu je - nevjerojatno, ali istinito - nakon više od deset godina rada u ilegali odblokiran račun. Tada je objavljeno da sportsko dioničarsko društvo Hajduk ima 166.070 dionica ukupne vrijednosti 81 milijun i 35 tisuća kuna, što čini njegov temeljni kapital.

U Europi - dobročinitelji

Hajduk je tada od posrnulog kluba pred stečajem, koji je bio dužan više od 100 milijuna kuna, postao klub s transparentnim načinom poslovanja i s desecima milijuna kuna na računu. Na žalost, ne zadugo jer ga se nedavno opet spašavalo novim jamstvom Grada Splita i kreditom od 30 milijuna kuna.

- Ako Grad Split želi ostati većinski vlasnik Hajduka i to je u redu, onda to mora proporcionalno pratiti novcem, ali i odgovornošću kako za uspjehe tako i za neuspjehe, sportske i financijske. Ako, pak, Grad odluči prodati većinski paket dionica, istu logiku mora slijediti novi vlasnik - oglasio se nedavno o Hajduku bivši ministar sporta Dragan Primorac, jedan od autora Zakona o sportu.

Jasno je da pojedinačni dioničari Hajduka, kaže Primorac, nemaju obveze niti su motivirani ulagati u klub jer nemaju nikakvo pravo odlučivanja. Zato su američki kapitalisti, ruski oligarsi i arapski šeici stopostotni vlasnici klubova, ne žele ni s kim dijeliti vlasništvo, kontrolu i upravljanje klubom. U Europi ipak prevladava vlasnički model šireg članstva s nekoliko dobročinitelja koji ne posjeduju klub.

U Hrvatskoj ulogu glavnog dobročinitelja, mecene ili skrbnika u većini preoblikovanih klubova igra i dalje država, odnosno gradovi - konkretno Split, Zadar, Pula, Vinkovci... - koji su od te iste države preuzeli potraživanja spram klubova te ih pretvorili u dioničke udjele. Njih će prije ili poslije nastojati prodati privatnim investitorima ili će im neprofitabilni, a tobože profesionalni sportski pogoni biti vječni kamen oko vrata i stalna iritacija građana koji sve teže podnose da se netko igra profesionalnog sporta preko njihove grbače.

Maksimi(ri)zacija dobiti

- U posljednja dva desetljeća dobar dio europskih klubova izdao je svoje dionice i otišao na burzu jer su financijski rezultati, odnosno maksimizacija dobiti, postali jednako važni, zapravo su u izravnom odnosu kao i sportski uspjesi - objasnio je Igor Vukasović, stručnjak za upravljanje identitetom, imidžem i brendovima te direktor korporativnih komunikacija Hypo Alpe-Adria banke d.d. koja je izabrana za financijskog savjetnika i platnog agenta dionica u procesu preoblikovanja košarkaških klubova Zadar i Split.

Hrvatski klubovi koji su krenuli tražiti svoje mjesto na tržištu učinili su to zapravo iz nužde, da se riješe dugova i spase stečaja ili u potrazi za svježim kapitalom, dok Dinamo, koji je financijski stabilan, ne treba, smatra Vukasović, zasad ulaziti u tu priču jer je oko kluba prevelik animozitet. U slučaju Dinama čak ni rezultati nisu presudni sve dok klub ima tako negativnu sliku u javnosti, dok je praktički bez kredibiliteta. Nadalje, postavlja se pitanje kome se klub obraća kad njegove nacionalne lige nema na nacionalnim televizijama, kad klub čak ni kad igra u Ligi prvaka ne možete svaki drugi put vidjeti na nacionalnoj TV, a TV gledanost je ključna za privlačenje sponzora, kao i sponzori za privlačenje dioničara. Kome se obraća klub koji ni na vlastitu stadionu nema gledatelja...

- Dinamo za izlazak na tržište treba pričekati, prvo se treba ‘pomiriti’ s okruženjem u kojem živi, inače neće imati nikakvu šansu - zaključuje Igor Vukasović.