Uefin Okrugli stol na Bledu, za kojim su se okupili predstavnici saveza proisteklih iz negdašnje Jugoslavije, aktualizirao je temu pokušaja obnove YU-lige. “Probni balon” bio bi 'turnir prvaka’ koji bi pokazao što i kako dalje, pišu Sportske novosti.
SAZNAJTE SVE O SPORTU NA STRANICAMA SPORTSKE NOVOSTI
Regionalna liga, spomenuta na Bledu, davna je ideja, najvećma negdašnje jugoslavenske Velike četvorke (Dinamo, Hajduk, Crvena zvezda, Partizan). Prije nešto više od pet godina, 2004. u Ljubljani, za Prve konferencije o sportu i marketingu žestoko se raspravljalo o mogućnosti osnutka izvjesne trans-lige. Zamisao restauratora tad je bila da u toj ligi igraju Dinamo, Crvena zvezda, Hajduk, Partizan, Olimpija, Sarajevo, Željezničar, Vardar, ali i bečki Rapid, bukureštanski Dinamo, Ferencvaros i Levski. Ime te lige bilo bi Srednjoeuropska.“Srednjoeuropska nogometna liga postala je za sve nas realnost i izazov”, izričit je tada bio Branko Grgić, predsjednik Hajduka.“To je dobar pravac kojim će se osigurati trajna egzistencija klubova”, tada je tvrdio i Dinamov izaslanik Miljenko Manjkas.
Premda se ništa nije pomaknulo s mrtve točke, jer Austrijanci i Mađari u takvoj ligi nisu vidjeli nikakav interes, i danas se zaziva regionalna liga. Zdravko Mamić, dosad jedan od najvećih zagovaratelja regionalne lige, u pravu je kad je govorio: “Trebala bi nam liga u kojoj bismo živjeli od našega proizvoda. Što je naš proizvod? Nogometna utakmica. Ima li taj proizvod kupca? Nema. Kupuje ga tisuću ljudi ili dvije.” Regionalna liga, po Mamiću, donijela bi “neizvjesnost i adrenalin”. Mamić ima i recept kako riješiti navijačko pitanje. Mi, eto, imamo utakmicu Dinamo - Hajduk (i obratno) koju osigurava po tisuću policajaca. Intrigantne dvoboje Dinama (Hajduka) i Partizana (Crvene zvezde) morala bi osiguravati cijela hrvatska policija. No, kaže Mamić, “problem navijača možemo riješiti tako da se dogovorimo da prve dvije godine navijači ne putuju na gostujuće utakmice”.
Što bi, kad bi, doista bila regionalna liga? Doista najrealnije, to bi bila liga propalih klubova! Jest, Dinamo je živa, dobro stojeća i dobro držeća perjanica ex-YU prostora. Dobar je i Partizan, drži se i Hajduk. Ali, što je s ostalima? Ako se pogledaju relevantne Uefine renking ljestvice, lako je zaključiti da su i treći, i četvrti, pa i peti hrvatski klub uvjerljivo ispred konkurencije koja se nudi osnutkom regionalne lige. U ex-YU nogometu situacija je značajno drukčija no u ex-YU košarci ili vaterpolu. Cibona u košarci te Jug ili Mladost u vaterpolu samo su “jedni od sudionika” regionalnih liga. Dinamo je, pak, kategorija iznad.
Dinamu bi u regionalnoj ligi nešto značile samo utakmice s Partizanom i Hajdukom te Zvezdom samo zbog imena. Pitanje kvalitete nogometa i života klubova, nažalost, ne rješava “deus ex machina”, koji se sada pojavljuje u ideji nekakve nad-lige, koja to realno nije. Dinamo, na primjer, sve svoje probleme uspijeva riješiti i u HNL-u, koji nije bio ni najmanja smetnja za razvoj (i prodaju) Modrića, Eduarda, Ćorluke, Lovrena, Vukojevića, Pokrivača... Pitanje kvalitete nogometa i života klubova najvećma je, ma zapravo isključivo, pitanje vizije i rada. Sve ostalo priče su za malu djecu.
Legalno ne postoje nikakve zapreke za osnutak ex-YU lige. Jedna takva liga, zvana Royal, dogodila se u nordijskim državama. Zanimljivo je znati što je donijelo iskustvo nadmetanja klubova iz Danske, Norveške i Švedske? Ništa. Baš ništa. Royal liga se, zbog financijskih razloga, nije igrala u sezoni 2007/08., a u sezoni 2008/09. propala je, jer nitko nije htio kupiti TV prava.