'SAD SAM SIGURAN, BIT ĆEMO SVJETSKI PRVACI!' Štimac je uvjeren da možemo doći do finala

Nakon iscrpljujuće utakmice sa Srbijom, na kojoj se naradio kao pružni radnik, Igor Štimac je u ponoć sjeo u auto i već u dva ujutro bio je u Splitu. Nisu svirali tamburaši, nije se točio šampanjac, nije to bila duga, teška noć. Ujutro je popio kavu, pročitao novine i zaputio se u Dugoplje, na utakmicu mladih reprezentacija Hrvatske i Francuske.

- Želim vidjeti Halilovića...

Jučerašnji popodnevni trening odradili su Alen Bokšić i Igor Tudor, dok će u nedjelju izbornik podmetnuti leđa. U ovom času želi se uvjeriti u talent još uvijek neodlučnog Alena Halilovića, što je potvrda da o njemu najozbiljnije razmišlja. Sutra će, nakon ručka u Zagrebu, misliti na Wales...

PIŠE T. ŽIDAK Heroji pobjede nad Srbijom bili su Ivica Olić i Stipe Pletikosa

Kada sam ga slušao nakon velike pobjede, koja je podigla stanje nacije, sjetio sam se našeg prvog intervjua. Dan nakon što je Hrvatska nesretno izgubila od Španjolske na Europskom prvenstvu u Gdanjsku, dok je Slaven Bilić držao oproštajni govor i opraštao se s novinarima, na liniji sam imao Igora Štimca. Tada je još rečenicu počinjao - ako ikada budem izbornik, borit ću se za naslov svjetskog prvaka. Bilo je to rečeno u zanosu, u tom času sam pomislio da na taj način želi razuvjeriti neodlučne, koji su, ako ih je uopće bilo, sumnjali u negov trenerski gen. Ali, prevario sam se, Igor Štimac tako misli i danas.

U petak navečer Igor Štimac je doživio svojih deset minuta slave. S krunicom u ruci, na veliko čuđenje katarske televizije Al Jazeere, uživao je u svakom glagolu, u svakom zarezu. Igor Štimac zna uživati u pobjedama, ali zna i podnijeti poraz. I naravno, branit će svoju ideju, svoje djelo do zadnje kapi krvi.

'OVA GENERACIJA JE BOLJA OD ONE IZ 1998. AKO NE ODU DO KRAJA, TO ĆE BITI MOJA GREŠKA', Štimac nakon utakmice

U petak je još jednom potvrdio da je trenerski poziv mozak s jajima. Hrvatska sasvim sigurno nije odigrala svoju najbolju utakmicu, ali je ova pobjeda, u režiji Igora Štimca, silno razveselila hrvatski narod. Jer, Igor Štimac je znao u pravi čas posegnuti za Ivicom Olićem, znao je prelomiti u sebi i postaviti Matea Kovačića umjesto Ognjena Vukojevića, pokazao je da, osim mozga, ima i - jaja! A da zna uživati u pobjedi, potvrdio je i na press konferenciji, kada je rekao:

- Ako Hrvatska neće igrati u finalu Svjetskog prvenstva, obećavam ostavku!

Dobro je kad izbornik ima smisla i za humor. Švicarska ga je otrijeznila, Makedonija izmučila, Belgija ohrabrila, a Wales mu je dao krila. Sutra putuje u Swansea City, i ako se i iz Walesa vrati s pobjedom, nacija će zaboraviti da su Ćiro Blažević, Cico Kranjčar i Slaven Bilić ikada bili hrvatski izbornici. Ovdje nogomet, ipak, živi od euforije do euforije.

Dva tjedna prije utakmice susreo sam Štimca na Martinovki, kvartu u koji često zalazi, kada je u Zagrebu. Nikad neću zaboraviti kako je na salveti slagao momčad. Tada su, u najhrabrijoj verziji, igrali Gordan Schildenfeld, Dean Lovren, Milan Badelj, Sammir i Eduardo da Silva. Posumnjao sam da me Štimac laže, ali me nekoliko dana kasnije razuvjerio Ćiro Blažević: “Ne, sine, on je u tom času doista tako mislio!” Tada u njegovim skicama nije bilo Nike Kranjčara, slika Ivice Olića bila je vrlo mutna, a Mateo Kovačić nije bio ni u zagradi na kraju rečenice. U petak navečer, Igor Štimac je slavodobitno izjavio: “Dobili smo još jednog reprezentativca...” Možda Kovačić nije odigrao svoju najbolju utakmicu, ali je pokazao da njegovu nadarenost nitko ne može ignorirati. Štimac je potvrda...

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg