Špaco je Hajduk odveo do povijesnog uspjeha, prolaska u Europsku ligu poslije punih 16 godina u kojima su Splićani zapinjali u kvalifikacijskoj fazi. Veliko je pitanje može li Balakov ponoviti ovaj rezultat. S ovakvim igračima čini se nemoguće.
Zašto gledamo s toliko pesimizma prema mogućnostima današnjeg Hajduka? Jednostavno, Hajduk nema u svojim redovima provjerene, klasne igrače, previše je igrača koji su označeni kao potencijal, od kojih se stalno nešto očekuje, a rijetki su oni koji mogu biti garancija rezultata.
Hajduk nema igračku klasu jednog Senijada Ibričića, koji je bio prevaga, pravi “match winner”. Ibro je bio “desetka”, ofenzivni veznjak ili napadač po potrebi koji je mogao podvaliti zadnji pas prema napadačima, odnosno znao je svojim golovima rješavati pobjednika.
Ibričić je prošle zime prodan u Lokomotiv za pet milijuna eura, ali na upražnjenom mjestu fantaziste nije se afirmirao Dinko Trebotić koji je figurirao kao Ibrin legitimni nasljednik. Trebotić će za koji dan navršiti 21 godini, više nije ni toliko mlad da bi bio “dečko koji obećava”, nego bi trebao preuzeti glavnu ulogu i odgovornost.
Kao potvrda teze da je Hajduk osjetno slabiji nego lani evo i primjera lijevog boka. Ivan Strinić, reprezentativac, transferiran je u inozemstvo (Dnjepar, 4,5 milijuna eura), a da klub nije pronašao za njega pravu zamjenu. Nije to bio ni 27-godišnji J. Barišić iz Zrinjskog, Balakov je procijenio da rješenje nije ni mladi reprezentativac Goran Jozinović, doveden je Portugalac Lima, koji ima 21 godinu, titulu talenta, ali nema kontinuitet igranja. Možda bi otkriće mogao biti Tonći Kukoč, još jedan 20-godišnjak koji ima nesumnjiv potencijal, ali je još nedorečen iako je lutao uokolo po posudbama.
Ozljeda Ljube Miličevića, 30-godišnjeg stopera koji je trebao biti lider novog Hajduka, izazvala je velike probleme za Balakova te je razotkrila tužnu činjenicu da će Hajduk uz bekove (doveden je i James iz Zagreba za desni bok, još jedan nedokazani igrač) opet morati kupovati i stopere. Dovodi se Japanac Inoha, a u vremenskom cajtnotu povučen je potez koji svjedoči i o neprincipijelnoj klupskoj politici, vraćen je 34-godišnji veteran Hrvoje Vejić, koji je bez sumnje vrijedan igrač, ali je bio otpisan jer nije pristao smanjiti ugovor. Nakon što je J. Buljat prodan u Izrael, Vejić je morao biti vraćen jer je Hajduk osuđen na njega.
Da sve ne bude tako crno, Hajduk ima grupu igrača koja bi mogla i trebala nadomjestiti mnoge nedostatke. To su igrači poput Subašića, Tomasova, Tičinovića, Trebotića, Anasa Sharbinija, Vukušića, Lendrića, Maloče, Kreše Ljubičića, Brkljače pa i Ahmada Sharbinija, koji nisu bezveznjaci nego su igrači koji su zaslužili da budu u Hajduku. Samo to moraju pokazivati u kontinuitetu. O tome hoće li ih Balakov uspjeti probuditi, trgnuti, izvući iz njih maksimum, ovisit će i rezultat bijelih.
Od igrača sa strane najviše će se očekivati od Crnogorca Ivana Vukovića, intrigira može li Giga biti novi Ibričić. Za danskog wunderkida Sarića svi govore da može biti čudo, pravo otkriće, ali i kod njega postoji ali... čim bude spreman i ako ga ne zakoče ozljede. Previše je tih ‘ali’ u današnjem Hajduku. Puno je otvorenih pitanja, a premalo vremena. Ostala su tek dva tjedna do otvaranja prvenstva (protiv Šibenika 19. 7.). Gledajući s današnje pozicije ako će Balakov uspjeti s ovim društvom proći u Europsku ligu i držati se “al pari” s Dinamom, onda Bugarin nije samo pravi trener nego i pravi čudotvorac...