Za Dinamove eurohorore krivi su 'selektori'

Sada je valjda i najzagriženijim dinamolozima jasno da za blijedo proljeće isključivi krivac nije Krunoslav Jurčić. U ovako vođenom Dinamu treneri su, naime, osuđeni na neuspjeh. Kako prošlog ljeta uoči uzvrata s Heartsom, tako ovaj put s Koprom. Nema veze što ovaj put Zeko nije fizički bio u Novoj Gorici.

Kao i lani Jurčić, i Zajec je uoči ovog uzvrata upozoravao na “povijesna opuštanja i podcjenjivanja”, na suparnika “koji ima glavu i rep i može doigrati bolje nego u prvoj utakmici”, naglašavao da “vjeruje da će igrači ući pošteno”, iako je priznao “da se osjećaju kao da su već u sljedećem kolu”. Navijači su polovicom 2. poluvremena skandirali “hoćemo istinu”. I dobili su je. Doduše, ne onu koju su tražili, već onu s terena koja se ne može sakriti.

Srećom je u Zagrebu bilo 5-1

Nakon 0-3, iz tri prekida, te samo nekoliko stvorenih prigoda, i to još u prvom poluvremenu, najlakše bi bilo svaliti krivnju na Sivonjića, Doda i Slepičku. U Edinburghu je igrao i Mandžukić, pa je bilo jezovito, a poznavajući njegovu sklonost biranju utakmica, nitko se ne može zakleti da bi u utorak bilo išta bolje s njim. Ljetos je Mandžo izostao u najbitnijoj utakmici, uzvratu s austrijskim prvakom, zbog vlastite gluposti, ovoga puta je prodan između prve i druge utakmice, no momčadi to dođe na isto. Sreća Dinamova da se prije sedam dana želio dostojno oprostiti od navijača i suigrača znajući da ide u Wolfsburg, pa se potrudio da se slovenskog prvaka unakazi sa 5-1.

- Nemamo napadačke igre, kad sam imao loptu, nisam znao što ću s njom, kome dodati. Eh, da nam je Mandže - zavapio je gotovo suznih očiju Sammir, vrteći glavom.

Povijest se, dakle, ponavlja, najviše je kriv onaj tko je selektirao igrače bez karaktera, koliko god im treneri, bivši i sdašnji, nakon ponekog rezultatskog bljeska tepali “da su pokazali karakter”. U momčadi nema kemije, homogenosti grupe; pojedinci žele, ali nemaju s kim. Tomislav Butina je znakovito poručio prije ulaska u autobus u Novoj Gorici:

- Volio bih da je bilo teških riječi među nama igračima u svlačionici. Nažalost, nije.

Pomoć od ‘ljudi u crnom’

Osim odavno detektiranog manjka karaktera, Dinamov je problem i premalo kvalitete. Najbolji se igrači prodaju, a kupuju se njihove loše imitacije. Istinu otkriva Europa, jer u domaćim natjecanjima, ako zakažu plavi napadači, u pomoć im stižu “ljudi u crnom”. Navijače takve pobjede i naslovi ne zanimaju, zato i jest uglavnom prazan stadion. No, o svemu smo tome pisali još u doba Croatije krajem devedesetih...

- Moramo se zapitati ima li sve ovo dalje smisla?

Izjavio je to kapetan Igor Bišćan, otkrivajući mentalno stanje igrača. Nogometni profesionalci igraju za onoga tko ih najviše plaća, u Hrvatskoj je to Mamićev Dinamo, ali barem su ti stariji, koji su u karijeri zaradili za nekoliko života, sami izabrali sudjelovati u tom plavom hororu koji se prikazuje svakog ljeta i ne naslućuje mu se kraj.