Slavlje je počelo na terenu, još prije nego li je Rutenka ispucao posljednji “metak”. Duvnjak je dotrčao pred tribinu, mahnuti mami i Luciji, doletjeli su iza njega Lac i Vori kao da trče u kontru. Onda su otišli u svlačionicu, pa je Lac donio Duvnjaka na proglašenje, dok je Vori izletio kao broj 1 ispred Pascala Hensa.
Dobili su medalje, Pascal Hens je podigao pehar koji je predsjedniku EHF Jeanu Brihaultu zbog težine skoro ispao iz ruke. I onda je puknuo šampanjac. Pjevalo se “sve u 16”. Duvnjak je našao hrvatsku zastavu, da se zna. Budimo iskreni, jesu momčad, ali bez te naše trojke ne bi bilo europskog naslova, ne bi Martin Schwalb bio sretan kao što jest.
I onda su stigli, zagrljeni Lac i Vori.
- Jeste li vidjeli, opet smo uspjeli, konačno smo uspjeli, je l' tako Igi?
- Takoooo jeeee.
Onda je dokapetan Hamburga, Igor Vori, krenuo ozbiljno...
- Gledajte, mi smo ovdje došli kao neki autsajderi, svi su se čudili kaj ćemo mi tu kad ne možemo ni u Bundesligi biti pri vrhu. Tu su favoriti Kiel, Barcelona. Mislim da je to bio ključ.
Da, ne snalazite se kao favoriti, to je stara stvar. Idealno vas je podcijeniti.
- Znate nas, stara škola, to smo već 100 puta prošli. Mi smo uvijek tamo gdje treba i kad treba. I baš volimo kad nas podcijene. Eto i sada nam se opet vratilo, jer smo dobri, jer smo igrali dvije odlične utakmice, jer smo pokazali koliko vrijedimo. O utakmici će Lac, dok ja malo predahnem.
Predah je bio ispred brojnih kamera. A Lac kaže:
- Svašta smo ove godine izvukli, sve smo bacili na ovu Ligu prvaka, imali smo bezbroj problema, ozljeda, no skupili smo se u pravom trenutku i to je bilo to. E, baš sam sretan, konačno mi se vratilo, nisam uspio u Zagrebu, nisam uspio u Flensburgu protiv Kiela, i mogu reći da i taj Kiel uopće nije falio u finalu. Ovako je bilo baš dobro.
Na 24:20 svi su mislili da je gotovo?
- I mi smo, još je Jansen fulao onaj zicer i oni su se vratili. Užas, važno je samo da smo mi to osvojili. Gledajte, to je toliko detalja da ako kreneš redom nema kraja, Zato ćemo mi to lijepo proslaviti - zaključio je Lac.
A onda je dotrčao dokapetan.
- Je l’ treba još nešto, je l’ bio korektan, nije radio probleme?…
Taj je uvijek za zabavu.
- I za potući se, a jesmo ih prebili, ali stvarno prebili. Nisam već tako dugo nekog razbio k’o ove iz Barcelone. A šta ćeš, mora se, ili će oni tebe, a jesu i oni nas, da se ne lažemo. Je li ovo dovoljno? Dođite na pivu...
I odoše njih dvojica, ali eto Duvnjaka.
- Teško mi je opisati koliko je zadovoljstvo biti prvi. Ja nemam naslova kao njih dvojica.
Onda je Vori doletio i slušao. Pitali smo Duvnjaka, hoćete li s Vorijem osvojiti još koji naslov skupa?
- Nemam odgovora - kaže Duvnjak.
Ali ima Vori...
- Jesi čuo što te čovjek pita, odgovori mu!
I bum, steznikom po glavi. Nije odgovorio Duvnjak, vratili smo se utakmici.
- Užasno teška, ona njihova obrana je kao kamen. Nije bilo lako to probijati.
Ali uvijek je priča ista, pobjeđuje momčad koja ima lidera.
- Mislite na Krausa, bio je fenomenalan, on je bio naše iznenađenje za Barcelonu.
Dobro, nismo mislili na Krausa, ali što jest jest, bio je sjajan.
Duvnjak na tronu sa 25 godina...
- Nadam se da će još biti toga, sjajan osjećaj, sad ćemo to ponoviti vjerujem i s reprezentacijom.
A onda mu je prošlo kroz glavu.
- E, što smo skoro izgubili, imali smo 24:20, zicer, stigli su nas i dobijemo ih na kraju. A igrali smo kvalifikacije Lige prvaka, imali 3 razlike 4 minute prije kraja u St. Raphaelu... Da nam je tko tada rekao da ćemo slaviti u Kölnu, blijedo bismo ga gledali.
Joggi Bitter je odnio pehar, Hans Lindberg najbolji je strijelac Lige prvaka sa 101 golom, Hamburg je slavio, odnio sve izbacivši dva posljednja prvaka Europe. Barcelona je čestitala, Hrvatska ima tri prvaka Europe. Vrijedna kao onaj Mandžin nogometni barem. Gastarbajteri - zvijezde! Najveće zvijezde!