Džomba: Francuzi opet fizički moćniji, ali šteta za 12-9

Teško je nakon još jednog poraza razmišljati trijezno. Došao si do samog vrha i nisi mogao napraviti onaj posljednji korak. No, i to je sport. Ne treba ipak ovom velikom uspjehu tražiti bilo kakvu zamjerku jer smo s jako pomlađenom reprezentacijom ponovno osvojili odličje. Ako se sjetimo s kakvim smo sve problemima otputovali u Austriju, onda je jedini i neminovni zaključak - ovo je još jedan novi veliki uspjeh hrvatskog rukometa i potvrda da će u skoroj budućnosti biti još bolje.

Ponosan sam što sam i sam bio dijelom te veličanstvene priče, više nisam u reprezentaciji, no i dalje zajedno s igračima koji sada igraju proživljavam svaku obranu i svaki napad.

Ukupno gledano, reprezentacija je ostvarila puno više od očekivanog. Bilo je dosta pluseva, dosta pogrešaka, no u globalu je sve bilo super osim poraza u finalu.

U finalu su presudile dvije stvari. Prvo je pomalo neobjašnjivo opuštanje kod 12-9. Prodali su nam dvije kontre s igračem manje. Malo im se i posrećilo da u minuti zabiju tri pogotka. Da smo u drugi dio ušli s plusem, moglo je možda biti drugačije.

Druga je stvar da su nam kod 13-15 suci odmogli u dvije dvojbene odluke. Francuzi su otišli na četiri razlike i nakon toga nije bilo povratka. Nismo se više mogli oporaviti.

Ovaj puta nismo izgubili zbog nekog njihovog raspoloženog igrača, kao što je to često bio slučaj s njihovim vratarom Omeyerom. Nisu vratari bili ključni. Ono što je najviše presudilo je to što su Francuzi opet bili puno fizički moćniji. Držali smo se dok smo mogli, no onda smo dosta pali, što je bilo vidljivo. Nešto je slično bilo i na prošlom našem međusobnom finalu u Zagrebu. Ta je njihova fizička moć najčešće presuđivala u našim velikim utakmicama.

Šteta, mogli smo ih možda dobiti, čak smo ih i držali prvo poluvrijeme pa će ostati kratka gorčina. Ali samo kratka jer je srebrna medalja zaista vrlo veliki uspjeh. Tražit ćemo revanš već na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj sljedeće godine.