Godina na izmaku ponovno je donijela brojne uspjehe i medalje hrvatskom sportu.
Stanje nacije izmučena duha skočilo je čim su Mandžukić i Srna katapultirali Islanđane u Reykjavik. Ždrijeb Svjetskog prvenstva, otvaranje protiv Brazila i izazovna skupina u koju su Niko Kovač i društvo upali na Mundijalu 2014. samo su povećali nestrpljenje u preostalih pet i pol mjeseci. Još početkom godine rukometaši su broncom na SP-u nastavili kontinuitet osvajanja medalja. Vaterpolisti su, također u Španjolskoj, donijeli novu medalju, a u Španjolskoj će iduće godine košarkaši pokušati pokazati da nešto vrijede na svjetskoj sceni. Drvenom kolajnom u Sloveniji zaradili su ulaznicu za SP, ali i probudili žar kojem u košarci sklonoj državi ne treba mnogo da se razbukta.
Oživjele su i odbojkašice četvrtfinalom na EP-u u Njemačkoj, veslački četverac krenuo je u osvetnički pohod kojem je cilj ispraviti London i osvojiti zlato u Rio de Janeiru 2016., a prvi ekipni naslov europskih prvakinja u borbama donio je priliku karatašicama da najave nove medalje na dodjelama nagrada za najbolje u 2013. godini. Sve te, i još mnoge druge uspjehe, hrvatski sport ostavlja iza sebe u godini na izmaku. Ono što slijedi najavit ćemo kroz šest mladih i jednog vječnog sportaša koji bi nam olimpijsku i mundijalsku 2014. trebali pretvoriti u godinu sportske izvrsnosti. I, naravno, to neće biti sve. Sandra Perković očekuje treći uzastopni naslov europske prvakinje i hitac preko 70 metara, svjetski prvaci u četvercu na pariće žele i europsku titulu...
1. Mateo KovačIć (nogomet/19 godina)
Ako se nogoloptači, kako je to jednom rekao Ćiro, dijele na nogometaše i fudbalere, onda je on - fudbaler. Mateo Kovačić je dečko zbog kojeg se uvijek isplati pogledati utakmica.
Bilo je tako kada je još bio dinamovac, kada se u neugodnim porazima “plavih” u Ligi prvaka jedini nije morao crvenjeti jer su tribine pljeskale na svaki njegov potez. Da, tribine možda ne vide da u obrani zna biti čovjek manje, ali Walter Mazzari i talijansko shvaćanje nogometne igre će i to istesati. Naravno, ako se ne realizira jedna od brojnih špekulacija pa Giuseppe Meazza ne izgubi jednog od rijetkih plemenitih nogometaša koji danas nose dres Intera...
Neki će reći da Island ne može biti pravi pokazatelj njegove vrijednosti, ali hirscherovski slalom kroz islandsku obranu, kojim je doturio loptu do Srne za 2-0, ostat će zapamćen kao najbolji hrvatski potez na putu do Brazila.
Nastavi li uzlaznu putanju, Mateo će biti jedna od mladih zvijezda Copa do Mundo 2014. U idealnoj postavi, s Modrićem i Rakitićem iza leđa, Kovačić je snaga na kojoj počivaju hrvatske nade za prolazak u drugi krug SP-a.
2. Mario Hezonja (košarka/18 godina)
U godini u kojoj će košarkaški smjer Darija Šarića doživjeti prijelomni zaokret, jer mladi Šibenčanin provodi posljednje mjesece u onemoćaloj Ciboni, drugi hrvatski košarkaški briljant raste mnogo dalje od očiju javnosti. Da nije bilo nesretne ozljede gležnja, zbog koje je propustio i U-19 SP u Pragu, Hezonja bi već u Sloveniji bio dio ekspedicije koja je vratila vjeru u hrvatsku košarku. Tada bi ga i domaća javnost bolje upoznala, ali i ovako se zna dovoljno o Dubrovčaninu koji će Šariću oteti status najmlađeg u Repešinoj postavi.
Koliko je dobar dovoljno sugerira činjenica da u Barceloni dobiva minute. Xavi Pascual dozira stvari, za nečiji ukus možda i previše, ali i za najmlađeg u svlačionici pronađe vrijeme za igru. Jasmin Repeša ga neće moći zaobići u odabiru za Španjolsku, a tamo je Mario već doma.
3. Samanta Fabris (odbojka/21 godina)
Na prvenstvu u Njemačkoj proglašena je apsolutnom senzacijom. Igračica na čijoj je inspiraciji živjela igra hrvatske reprezentacije ekspresno je proglašena novom Barbarom Jelić. Vukla je Hrvatsku do četvrtfinala, vratila vjeru u generaciju koja je ušla u najzrelije razdoblje karijere, u kojoj su dosadašnje nositeljice igre po osam-devet godina starije od djevojke iz Pule. U sezoni u kojoj je u talijanskoj Modeni u dosadašnjih 15 utakmica postizala u prosjeku po 16 poena, Fabris dokazuje da nije hit za jedan turnir. I zato će hrvatska odbojka od nje tražiti da bude lokomotiva već na početku nove godine. Kvalifikacijski turnir za odlazak na SP u Italiji odigrat će se u Rovinju od 3. do 5. siječnja. Samo pobjednik ide na prvenstvo, a odbojkašice čekaju srazovi s Mađarskom, Francuskom i dobrim poznanicama, Nizozemkama.
4. Stipe Mandalinić (rukomet/21 godina)
Posljednji mjeseci u CO Zagreb nisu mu bili najbolji u karijeri, ali lijevi vanjski s takvim predispozicijama mora biti u najužim kombinacijama Slavka Goluže. Reprezentativni kraj siječnja donosi Europsko prvenstvo u Danskoj na kojem bi izbornik već sada, kako je rekao u intervjuu SN-u, potpisao broncu. Rekao je da će na EP voditi samo spremne i one u najboljoj formi, što bi za mladog topnika mogao biti problem. Ipak, ako je već prošle godine na SP-u u Španjolskoj pokazao da može biti jako oružje iz prikrajka, a u Ligi prvaka odigrao neke maestralne partije, poput dvoboja s Löwenom ove sezone, onda Mandalinić mora pronaći svoje mjesto u sastavu, i zbog Danske, ali i svih narednih prvenstava i Igara.
5. Ana Konjuh (tenis/16 godina)
Šesnaesti je rođendan proslavila na Novom Zelandu. Dva dana iza Božića ona i trener Kristijan Schneider već su bili u ozbiljnim pripremama za WTA debi u Aucklandu. Ždrijeb je nije mazio, mogla je proći mnogo bolje od 14. igračice svijeta Roberte Vinci, ali start, kakav god bio, nije ono po čemu ćemo ocjenjivati njezinu prvu punu seniorsku sezonu.
Očekivanja smo joj postavili visoko, jer Ana već danas igra tenis koji vrijedi za Top 100. Ako se i ne dogodi do kraja sezone, daleko će to biti od smaka svijeta. Kada bi se trajno riješila problema s rukom i nastavila igrački napredovati, nitko joj ne bi zamjerio da renking na 17. rođendan bude troznamenkast. Njezin će tim morati pažljivo birati turnire jer zbog dobnog ograničenja smije odigrati samo 12 pa je izazov još veći.
6. Sandro Sukno (vaterpolo/23 godine)
Rukometaši idu na gostujuće prvenstvo kod jednog od najljućih suparnika, Danaca, a neprijateljsku će jazbinu posjetiti i vaterpolisti. Budimpešta je domaćin EP-a od 13. do 26. srpnja, a Hrvatska će pokušati onemogućiti svjetske prvake da osvoje domaći europski naslov, kao što je Rudićeva momčad uspjela u Zagrebu 2010.
Sandro Sukno, kao predvodnik ove reprezentacije, ima mnogo razloga da 2014. pretvori u svoju godinu. Kao igrač europskog vaterpolskog dream teama, Pro Recca, Sukno se može nadati momčadskim, ali i pojedinačnim lovorikama u ovo doba sljedeće godine. Naravno, da bi ponovio Boškovića ili Pavića, koji su bili proglašavani za najbolje vaterpoliste svijeta, trebat će mu i reprezentativni uspjeh, a do njega će najviše morati povući baš on...
7. Ivica Kostelić (skijanje/34 godine)
Bilo bi sjajno kada bismo galeriji mladih sportaša uspjeli dodati jednu tinejdžersku nadu u zimskim olimpijskim sportovima, ali biatlonac Dino Butković ili nordijac Edi Dadić u Sočiju mogu samo skupljati iskustvo. Nema nam više pod hrvatskom zastavom ni Jakova Faka, gurnuli bismo i 26-godišnjaka u ovo društvo da mu Vancouver nije bio oproštaj prije odlaska u Sloveniju. Ovako, uz lošu formu Natka Zrnčića Dima, olimpijske nade ostale su na leđima jednog čovjeka. U Sočiju si stari as daje posljednju šansu da postane olimpijski pobjednik. Superkombinacija je najveća prilika, a Ivica, ako će moći hodati i koliko-toliko sagibati koljeno i leđa, uvijek je jedan od favorita. Valentinovo 2014. rezervirajte za skijanje u Sočiju.