Još uvijek se druži s vrećama i sparing-partnerima, ali trojicu novinara najviše zanima hoće li 43-godišnji šampion priznati da će nepomične i bezopasne suparnike uskoro zamijeniti onima koji žele uzvratiti udarac.
Odluka krajem veljače
- Nisam vas zvao da bih vam rekao da se vraćam. Dapače, spomen povratka mi samo stvara dodatni presing, ali vidite kako radim. Želim se dovesti u najbolju moguću formu i dati si šansu da uđem u ring - ponovio je Mavrović ono što nam je rekao prije desetak dana, ali je i vremenski precizirao kada bi mogao i službeno najaviti povratak:
- Treba mi još dva do tri mjeseca ovakvog treninga. Do kraja veljače, najkasnije u ožujku morat ću donijeti sljedeću odluku i vidjeti idem li u tu priču ili ne. Tada će iza mene biti pet mjeseci intenzivnih boksačkih treninga i vidjet ću kako mi tijelo reagira na ovakav napor. Vratit ću se samo ako budem 100 posto spreman. Nakon pet mjeseci trebao bih biti u optimalnom stanju, svaki daljnji trening bio bi pretjerivanje i ne bi imao više efekta.
Testirao sam i Preskara
Dakle, u veljači ili ožujku možemo očekivati vijest da vas u travnju ili svibnju čeka povratnički meč?
- Neću prejudicirati, ali radim sve što je u mojoj moći da se osjećam sposobno za takvo što. Ne pada mi na pamet povratak radi povratka, da se pokažem nekome ili da mašem rukama po ringu. Samo ako osjetim da mogu biti konkurentan, skupit ću sve segmente svojeg života i odlučiti idem li ili ne.
Kako obitelj reagira na mogućnost povratka u 44. godini?
- Supruga je uz mene od 1991. i čini mi se da nikada nismo bili bliži. Zajedno ćemo donijeti konačnu odluku. Majka nikada nije gledala moje borbe i nju ova priča najviše opterećuje pa je pokušavam što manje svime zamarati.
Od sparinga s Filipom Hrgovićem, koji ste odradili prije tri tjedna, priča se o mogućem povratku. Koliko ste danas bliže konačnoj odluci nego tada?
- Sigurno sam bliže potvrdnom odgovoru na pitanje o povratku nego što sam bio prije mjesec dana, ali još ne znam ni kako će mi tijelo reagirati na ovakav trening, a kamoli kako bi reagiralo na ulazak u meč. Tada sam imao mjesec dana boksačkih treninga iza sebe, sparirao sam i sa Željkom Golubom, ali i s Marijem Preskarom koji je izvan svake forme. S Filipom sam želio vidjeti gdje sam i koliko mogu u ringu, bio sam radoznao. Potvrdio sam sebi da su kretnje i obrana dobri, da mogu izbjeći udarce i taj segment ne moram značajno unaprijediti. Ruke su bile osjetno lošije, sporije, nisam mogao udariti kako sam htio i nisam imao onaj pravi boksački osjećaj.
Bilo mi je jako žao tvrtke
Ako se odlučite za povratak, jedan poziv u Njemačku trebao bi biti dovoljan da se pokrene euforija?
- Da, taj dio ne bi trebao biti problematičan. Sreća je što se mogu obratiti Wilfriedu Sauerlandu, s kojim sam sjajno surađivao, i njegovu sinu Kalleu. Što se medijskog pritiska tiče, lakše bih prošao cijelu gungulu. Iskusniji sam i znam se nositi s tim pritiskom.
Je li novac jedini razlog zbog kojega biste ponovno ušli u ring?
- Nikada u karijeri nisam pregovarao o honoraru za svoje borbe. Samo sam uoči borbe protiv Lennoxa Lewisa razgovarao o tome, a i tada sam na kraju uzeo ono što mi je bilo ponuđeno. Novac mi nikada nije bio presudan jer sam bio 100 posto fokusiran na sportski dio, uvjeren da ću pobijediti Lennoxa i imati novca na bacanje.
Istina, moja prehrambena tvrtka je propala jer mi recesija nije dopustila da nastavimo priču koja je nastala ni iz čega i bila uspješna šest godina, ali nikome nisam ostao dužan, osim bankama. Imao sam 130 radnika, sve sam ih birao ponaosob i svima sam na kraju stisnuo ruku, objasnio da mi je žao što više nema posla i isplatio im otpremnine. Unatoč tome, imam od čega živjeti, dovoljno za svoje potrebe, a uvijek se mogu uhvatiti i trenerskog posla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....