Domaćin XXI Zimskih olimpijskih igara kanadski je grad Vancouver. Kao najveće u zapadnoj Kanadi, Vancouver je treće najveće metropolitansko područje u zemlji, dok je sam grad sa 560.000 stanovnika osmi najveći. Ime je dobio po britanskom kapetanu Georgeu Vancouveru, koji je to područje istraživao krajem 18. stoljeća.
U 17 dana koliko će biti centar sportskog svijeta, Vancouverom će prodefilirati oko 5 i pol tisuća sportaša te gotovo dvostruko više novinara. Brigu o sportašima, njihovim pratnjama, novinarima i navijačima vodit će 25 tisuća volontera. Očekuje se kako će kanadske Igre pratiti oko tri milijarde TV gledatelja. Na Zimskim olimpijskim igrama podijelit će se 86 kompleta medalja u sedam sportova koje ćemo Vam u sljedećih nekoliko redaka predstaviti.
Biatlon
Biatlon je sport nastao kao mješavina skijaškog trčanja i streljaštva (pucanja iz puške). Biatlon je zapravo vojna disciplina. Utrka se sastoji od četiri gađanja s udaljenosti od 50 metara. Dva su gađanja u stojećem položaju i dva u ležećem, a svaki promašaj kažnjava se kaznenim sekundama.
Bob i skeleton
Bob je zimski sport u kojem se natjecatelji pokušavaju u što kraćem vremenu spustiti po dogovorenoj zaleđenoj stazi u specijalnim aerodinamičnim sanjkama, koje se također nazivaju bob. Bob je standardni sport na Zimskim olimpijskim igrama od 1924. godine. Dvije su discipline boba: četverosjed i dvosjed. Dok se muškarci natječu u obje discipline, žene se natječu samo u dvosjedu.
Skeleton je zimski sport u kojem je cilj prijeći zadanu zaleđenu stazu na propisanim sanjkama u što kraćem vremenu. Pri vožnji skeletona natjecatelj je u položaju glavom prema naprijed, potrbuške na sanjkama. Ovaj sport se od sanjkanja razlikuje upravo po položaju tijela, jer kod sanjkanja je položaj nogama prema naprijed, sjedeći ili ležeći na leđima. Danas se prakticiraju samo dvije discipline tog sporta: muški pojedinačno i žene pojedinačno. Pravila su jednostavna: natjecatelj na kratkoj zaletnoj stazi ubrza sanjke gurajući ih trčeći, legne na njih te zatim samo pokretima tijela upravlja smjerom vožnje.
Curling
Curling je zimski olimpijski sport tek od Nagana 1998., iako njegove početke možemo pronaći već na slikama znamenitog Petera Breugela iz 1565. U programu olimpijskih igara kao demonstracijski sport curling se pojavio 1924. godine. Brojne su teorije o nastanku curlinga u kojemu dvije četveročlane momčadi nastoje uz pomoć 'četki' i 'metli' smjestiti po osam 'kamenih kugli' (izvorno: 'stones') što bliže središtu 'kuće' ('house') označene krugovima na ledenoj površini. Vodeći ('lead') prvi baca svoja dva 'kamena' prema središtu 'kuće', drugi i treći igrač zovu se jednostavno 'second' i 'third', dok posljednji baca 'skiper' koji je ujedno i kapetan momčadi. Curling je škotski nacionalni sport koji se proširio na Kanadu, SAD, Švedsku, Švicarsku, Norvešku, Dansku, Njemačku i Francusku. Sedam je desetljeća čekao olimpijsko priznanje.
Hokej na ledu
Hokej na ledu jedan je od najdinamičnijih zimskih sportova. Hokej je ekipni sport koji se igra na umjetnim ili prirodnim ledenim površinama, a najpopularniji je u zemljama s dugim, hladnim zimama. Iznimno je popularan u Češkoj, Finskoj, Kanadi, Rusiji, Slovačkoj, Švedskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Krovna organizacija hokeja na ledu IIHF ( International Ice Hockey Federation) ima 64 članice, a lige spomenutih zemalja smatraju se najjačima. Na Zimskim je Olimpijskim igrama hokej prisutan od 1924. godine. Najjača je profesionalna liga američka NHL ( National Hockey League) u kojoj igra 30 klubova, od čega 6 kanadskih.
Sanjkanje
Sanjkanje je način prelaženja strmih zaleđenih ili zasniježenih površina korištenjem sanjki u svrhu rekreacije ili zabave. Sanjkanje je ujedno i zimski sport u kojem je cilj prijeći zadanu zaleđenu stazu na propisanim sanjkama u što kraćem vremenu. Danas se prakticira više discipline tog sporta: pojedinačno i u paru, i to za žene i muškarce (iako se žene rijetko natječu u dvosjedu). Pravila natjecanja su jednostavna: natjecatelj na kratkoj zaletnoj stazi ubrza sanjke gurajući ih rukama u sjedećem položaju, legne na leđa te zatim upravlja težinom tijela te pritiskom nogama na lijevu ili desnu saonicu smjerom vožnje.
Klizanje
Umjetničko klizanje
Umjetničko klizanje je sport u kojem natjecatelj ili više njih mora kližući na ledu izvesti okrete, skokove i druge elemente demonstrirajući spretnost i eleganciju, često uz pratnju glazbe. Kao sport, umjetničko klizanje potječe još iz 19-tog stoljeća. Osnovne discipline umjetničkog klizanja su: pojedinačno (žene i muški), sportski parovi i plesni parovi.
Brzinsko klizanje
Brzo klizanje se izvodi na kružnoj stazi duljine 400 metara, koja ima dvije staze, vanjsku i unutarnju. Zavoji su radijusa 25-26 metara na unutarnjoj stazi, a širina svake staze je 4-5 metara. Natječu se istovremeno dva natjecatelja, jedan u unutarnjoj te jedan u vanjskoj stazi. Klizači nose na ramenu traku čija boja označava stazu u kojoj je klizač startao, bijelu za unutarnju i crvenu za vanjsku stazu. S obzirom da je unutarnja staza kraća, natjecatelji tijekom trke, ovisno o duljini staze, moraju više puta zamijeniti staze u kojim kližu, da bi se izjednačile udaljenosti. Uobičajene dionice za službena natjecanja su 500, 1000, 1500, 3000 (samo žene), 5000 i 10000 metara (samo muškarci).
Brzinsko klizanje na kratkim stazama
Brzo klizanje na kratkim stazama je jedna varijanta brzog klizanja kod kojeg se klizači na ledu natječu na kružnoj stazi duljine 111,12 metara, za razliku od standardnog brzog klizanja koje se izvodi na stazi duljine 400 m. Ovaj je sport poznat i pod engleskim nazivom short track. Staza za ovaj sport se najčešće priprema na standardnom hokejaškom terenu, koji je dimenzija 60x30 metara. Kako su zavoji u relativno kratkom krugu vrlo malog radijusa, klizači u ovoj disciplini moraju imati odličnu tehniku posebno u zavojima. Zbog brzine i zavoja padovi u ovom sportu nisu rijetkost, te je stoga uobičajeno oko staze postaviti spužve koje umanjuju rizik od ozljede prilikom sudara s ogradom.
Skijanje
Alpsko skijanje
Alpske natjecateljske skijaške discipline su: slalom, veleslalom, spust, super-veleslalom, alpska kombinacija i paralelna natjecanja. Neslužbeno bi ih mogli kategorizirati na tehničke (slalom i veleslalom) i brzinske (spust i super-veleslalom) discipline. Najvažnije natjecanje u alpskom skijanju je ono koje se odvija na Zimskim olimpijskim igrama. Svake godine se vrhunski skijaši natječu na natjecanjima Svjetskog kupa pod patronatom Međunarodne skijaške federacije ( FIS), koja organizira i niz utrka nižeg nivoa. U ne-olimpijskoj godini skijaši se okupe na Svjetskim prvenstvima.
Skijaško trčanje
Natjecanja u skijaškom trčanju obuhvaćaju cijeli raspon duljina staza od tzv. sprint utrka od nekoliko kilometara pa do maratona od nekoliko desetaka kilometara. Discipline i pravila natjecanja propisuje i provodi Međunarodna skijaška federacija (FIS). Skijaško trčanje je standardni sport na Zimskim olimpijskim igrama. FIS također organizira i Svjetski kup te Svjetska prvenstva. Osim toga, skijaško trčanje je sastavni dio dva kombinirana sporta: nordijske kombinacije, koja povezuje skijaško trčanje i skijaške skokove, te biatlona, koji povezuje skijaško trčanje i streljaštvo.
Freestyle
Freestyle je skup slobodnih stilova 'ekstremno' orijentiranih na skokove, vožnje po raznim preprekama itd. Cilj freestyle skijaša (najčešće) nije brzina, nego vizualni dojam, kvaliteta izvedbe, raznolikost izvedenih 'trikova' i njihova povezanost te ukomponiranost svih segmenata. Postoji više tehnika freestylea. Skije koje se upotrebljavaju za freestyle tehnike su 'twin-tip' izvedbe, što znači da imaju zavinuta oba kraja (vrh i rep). Na taj način se dobiva veća okretnost i mogućnost skijanja u oba smjera što je iznimno bitno kod većine trikova. Skije su također kratke kako bi zahtijevale manje prostora i vremena za izvođenje željenog pokreta. I zadnje, skije moraju biti lagane i posebno elastične zbog dobrog prilagođavanja svakom pokretu i pozi skijaša.
Nordijska kombinacija
Nordijska kombinacija je sport na snijegu koji uključuje dvije discipline: skijaško trčanje i skijaške skokove. Rezultati oba natjecanja se zbrajaju i tada se određuje konačni pobjednik.
Najčešće se natjecanja odvijaju u jednoj od ove četiri forme:
- pojedinačna utrka: dva skoka sa skakaonice te zatim 15 km trčanja
- sprint utrka: izvodi se samo jedan skok te se trči na dionici od 7,5 km
- masovni start je način utrke kod kojeg se prvo trči zadana dionica, pobjednik dobiva 120 bodova a ostali po 15 bodova manje za svaku minutu zaostatka. Ti se bodovi onda zbrajaju s bodovima iz skokova koji se izvode nakon utrke, te se onda određuje pobjednik
- štafetna utrka u kojoj nastupaju po 4 člana jedne momčadi, čiji se bodovi i ostvarena vremena zbrajaju, a trči se 4 x 5 km. Ovdje je 40 bodova iz skokova jednako 1 minuta kasnijeg starta u utrci
Skijaški skokovi
Skijaški skokovi su sport u kojem se skijaš spušta niz posebno konstruiranu rampu (skakaonicu) te nakon odraza pokušava 'preletjeti' što veću udaljenost. Međutim, ocjenjuje se i stil skakača, te je za pobjedu osim dugačkog skoka potrebno prikazati i dobru tehniku leta te siguran doskok. Ukupni bodovi se izračunavaju po ostvarenoj duljini skoka te zbroju srednje 3 ocjene 5 sudaca (najveća i najmanja ocjena se brišu), od kojih svaki može za stil dodijeliti maksimalno 20 bodova. Bodovi za duljinu skoka se dodjeljuju prema odnosu duljine skoka i položaja kalkulacijske (kritične) točke pojedine skakaonice. Za skok točno na kalkulacijsku točku/udaljenost skakač dobije 60 bodova, za svaki metar manje/više dodaje se ili oduzima 1,8 bodova po metru.
Snowboard
Sam sport razvijao se dugi niz godina i nije baš izgledao kao što danas izgleda, ali ideja je ista - uzeti dasku i spustiti se niz padinu. Teško je odrediti tko je zapravo izmislio snowboard. Prvi među 'pionirima' bio je M.J. 'Jack' Burchett koji je počecima 1920-ih uzeo komad daske i pridržavao se konjskim uzdama. Snowboard se prvi put pojavljuje na Olimpijskim igrama u Naganu 1998. godine i tako postaje olimpijski sport priznat diljem svijeta.