ZAGREB - Dobar dio čitatelja, pa ni autor ovih redaka, nisu još bili “ni u planu” kad se Merlene Joyce Ottey, “Kraljica sprinta”, s tek navršenih 20 godina predstavljala svijetu na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980.
Jedna od najvećih atletičarki u povijesti, kojoj u bogatoj i bogme dugoj karijeri nedostaje samo olimpijsko zlato (a neće ga nikad osvojiti), zasjenila je praktički sve zvijezde na tekućem EP-u u Barceloni. Rijetko se koji sportaš ili sportašica s vlasnicom nevjerojatne 33 velike medalje danas mogu mjeriti po broju odrađenih intervjua, a praktički da i nema medija koji proteklih dana nije objavio barem jednu priču o čudesnoj Merlene.
I dok se iole bolji poznavatelji atletike, kojima je jasno da mišićna masa s godinama sportašima postaje sve veći problem, pitaju - kako je sve to uspjela, jamajčanska sprinterica, koja u “zlatnim godinama” života trči za Sloveniju, samo se smješka...
- Što predlažete? Mogli bismo me razbiti na komadiće, da vidimo od čega sam to napravljena? Ali, ima za to vremena, jer planiram doživjeti barem 120 godina - šali se Ottey, nakon što je “njezina” Slovenija za 4 desetinke ostala kratka za finale EP-a.
No, dodaje i kako se njezini liječnici već dulje vrijeme ne šale. Poručili su joj da čim prije prestane s trčanjem, ili će morati razmišljati o nabavi invalidskih kolica.
- Da, malo su me time prestrašili. Ali ja sam, eto, opet ovdje. I trčim. Nakon svih tih godina. Nevjerojatno, zar ne?
Puno je toga u njezinoj priči nevjerojatno. Za početak, to što su joj stručnjaci još prije četvrt stoljeća (!) prognozirali skori kraj karijere jer “sprinterice nakon 25. godine teško podnose napore koje taj sport zahtijeva”. Pet godina kasnije, već se pričalo o “medicinskom fenomenu” i “slučaju za znanstvenike”, a za ovo danas, već ponestaje bilo kakvih riječi.
- Osjećam se kao dobro amortizirani automobil, s kojim, da bih ostao u dobroj kondiciji, valja biti vrlo pažljiv - rekla je nedavno, opisujući reakcije svojeg tijela.
Neprestano je zapitkuju ima li granice na vidiku.
- Ne mislim pretjerivati, jer zdravlje mi je ipak ispred svega. Nemam “bolesne” ambicije. Ali trčanje me stalno vuče naprijed. Kad vidim da mogu, zašto ne bih?
Prijatelji su joj već predlagali da se prebaci u veteranske kategorije.
- Nije mi baš neki izazov trčati s gospođama koje ću ostaviti iza sebe za nekoliko metara... To nije nikakav užitak.
Kraj karijere? Nećete vjerovati, najavljivala ga je nakon Los Angelesa 1984. i Seula 1988. Danas je to potpuno izbacila iz glave.
- Trčanje mi je u genima. Olimpijske igre u Londonu? Zašto ne. Ako će me ove stare noge slušati, trčat ću i u šezdesetoj.
Kad starost nije zapreka
Od živuće legende Martine Navratilove do vitalne izraelske maratonke Setegne, sportašice su uspješno prkosile starenju, a neke se pritom i okitile odličjima
ZAGREB - Više puta ponovljenu maksimu kako sport ne poznaje granice, mnogi bi shvaćali kao puku frazetinu da ne dobiva praktične temelje u konkretnim primjerima. Dobar broj sportaša i sportašica na sam spomen godina nasmijat će se i odmahnuti rukom, a upornost i volja postali su im srednje ime.
Među heroinama koje bismo mogli staviti uz bok legendarnoj baki Merlene, najpoznatija je tenisačica Martina Navratilova. Ona je dvostruki fenomen, jer je, osim što je posljednji meč mješovitih parova na US Openu odigrala tek mjesec dana prije svojeg 50. rođendana, nedavno dobila bitku protiv raka dojke. Njezinih 167 pojedinačnih naslova i 177 naslova u parovima, teško će se ponoviti...
I atletika je već zabilježila solidan broj slučajeva gdje su medalje odnosile “cure” kojima “svjećice više ne stanu na tortu”. Na SP-u u Osaki prije tri godine, pobjedu u disku odnijela je tada 39-godišnja Njemica Franka Dietzsch. Bilo joj je to treće svjetsko zlato. Šest godina prije, u Edmontonu je u istoj disciplini trijumfirala Bjeloruskinja Ellina Zvereva, a približavao joj se 41. rođendan... Izraelka Ayele Setegne pokazala je puno značenje termina “olimpijski duh” prije dvije godine u Pekingu, kada je maraton istrčala sa 53 godine na leđima!
Inače, Jamajčanka/Slovenka Ottey (kako vam drago) naslijedila je kao najstarija natjecateljica na europskim prvenstvima u atletici Francuskinju Nicole Lévęque. Ona je na EP-u u Budimpešti prije 12 godina trčala maraton sa 47 godina.
Neki od rekorda koje je srušila:
- prva atletičarka koja je 60 metara pretrčala za manje od sedam, a 200 metara za manje od 22 sekunde
- “vlasnica” najbržeg vremena istrčanog na 100 i 200 metara u istom danu
- najviše medalja među atletičarkama i najviše (14) medalja na SP-ima
- prva karipska atletičarka koja je osvojila olimpijsku medalju
- najstarija trkačica s medaljom s velikih natjecanja (u Sydneyju 2000. imala je 40 godina)
- skupila 57 uzastopnih pobjeda na 100 metara: najviše među atletičarkama
- drži sve sprinterske rekorde u kategorijama iznad 30, 35, 40, 45, a sad i 50 godina
MARLENE OTTEY - TIMELINE
1979.
Osvojila broncu na 200 m na Panameričkim igrama
1980.
Prvi nastup na Olimpijskim igrama u Moskvi: bronca na 200 m
1982.
Prvo od tri zlata na Igrama Commonwealtha, također na 200 m
1984.
Dvije bronce na OI-u u Los Angelesu, na 100 i 200 m
1991.
Prvo svjetsko zlato u štafeti 4x100 m u Tokiju
1992.
Bronca na 200 m na Olimpijskim igrama u Barceloni
1993.
Nakon zlata na SP-u u Stuttgartu, postala ambasadorica Jamajke
1996.
Najuspješnije Igre: tri medalje u Atlanti, dva srebra i bronca
1998.
Preselila u Sloveniju i počela trenirati sa Srđanom Đorđevićem
2000.
Srebro i bronca u Sydneyju: 9 olimpijskih medalja je rekord među atletičarkama
2002.
Uzela slovensko državljanstvo
2004.
Nastupa na sedmim Olimpijskim igrama: polufinale na 100 m u Ateni
2010.
S okruglih 50 godina nastupa na EP-u, 30 godina nakon prve olimpijske medalje
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....