Petnaest godina poslije… Teško je u to povjerovati. Mnogi sportaši bili bi sretni da im karijera toliko potraje, a Mirjana Lučić-Baroni izdržala je brojne nedaće. Što u privatnom, što u teniskom životu.
Gotovo osam godina nije je bilo na Grand Slam turnirima, od US Opena 2002. do Wimbledona 2010. Možete li zamisliti koliko je to strašno za djevojku koja je bila predodređena pokoriti svijet; koja je osvojila prvi WTA turnir na kojemu je nastupila (sa 15 godina je trijumfirala u Bolu 1997); koja je osvojila prvi turnir u parovima koji je odigrala kao profesionalka i to je bio Australian Open u društvu Martine Hingis (1998). I koja je sa 17 godina bila u polufinalu Wimbledona i uzela prvi set velikoj Steffi Graf, čija je nasljednica na tronu trebala biti. Bilo je to 1999. i do danas je to ostao jedini Grand Slam turnir na kojemu je dospjela u drugi tjedan.
Petnaest godina poslije evo je u osmini finala US Opena nakon najveće pobjede u karijeri, pobjede nad drugom igračicom svijeta Simonom Halep , finalisticom Roland Garrosa i polufinalisticom Wimbledona.
Mats Wilander bio je u šoku, veliki Šveđanin kao komentator Eurosporta rekao je Mirjani da je mislio kako će Halep osvojiti US Open. Srušila mu je prognozu.
- Morate znati da ja nisam baš tako loša, znam da mogu biti opasna za sve kad sam raspoložena.
Nekoliko minuta prije plakala je od sreće na terenu nakon što je s dva asa zatvorila meč i ostvarila senzacionalnu pobjedu.
- Toliko sam ponosna na sebe. Osjećam se kao da sam već osvojila Grand Slam turnir.
Rekosmo, nekada je bila predestinirana za velike stvari, ali kako život piše romane, u petak se pobjedi radovala kao dijete.
- Znam da zvučim i da se osjećam kao dijete, kao da mi se ovo prvi put događa. Ne znam što bih rekla, ali volim ovaj osjećaj. Stvarno sam sretna. Ovo je najbolji dan u mom životu.
Kao nekakvo iskupljenje za sve ono što je mogla, a nije uradila. Odatle suze. Čak je osjetila potrebu da se ispričava što isijava toliku radost. Naravno da su je pitali da se sjeti dana kad je bila mlada i nadolazeća zvijezda.
- Bila sam tako mlada i tako dobra. Dobivala sam toliko mečeva da mi to čak nije bilo napeto, nije mi to bila neka velika stvar. Prirodna progresija, nešto najnormalnije. Sada je nešto drugo, sada je zadivljujuće. Svaka runda je čudesna.
Ove godine patila je od ozljeda leđa i vrata, u kvalifikacije US Opena ušla je sa 121. mjesta na rang-listi i s osam uzastopnih poraza, od svibnja i Strasbourga je trajala negativna serija. Onda se otvorilo, nemoguće joj se otvorilo u kvalifikacijama. Pravog objašnjenja nema, ali ostaje da je u 1. kolu nadoknadila 2:4 u trećem setu Bernardi Peri, Zadranki s američkim državljanstvom. U 3. i posljednjem kolu kvalifikacija napravila je još veći pothvat jer je Sofija Šapatava imala 5:2 s duplim breakom u trećem setu, dva poena su je dijelila od poraza.
- Kad bih dobila priliku igrati na velikom terenu protiv velike protivnice, toliko sam silno htjela pobjedu da bih se od te želje paralizirala. Sada sam pomislila, “saberi se, nećeš imati još puno ovakvih prilika”. Moram to sada napraviti.
Bio bi grijeh ne spomenuti da je u 1. kolu eliminirala sjajnu Garbine Muguruzu, da je bila bolja i od Shahar Peer. Simona Halep, druga na svijetu, nije imala rješenje za njenu agresiju, razorne udarce koji su bili i ostali njen zaštitni znak.
- Ja nisam tip igračice koja će pripremati poene, igrati visoke loptice i čekati prilike. Uživam zabijati winnere i asove. Jednostavno sam takva.
Ne znamo je li vjerovala ili se samo nadala da će još jednom doći njenih pet minuta, da će joj se vratiti barem dio onoga što je mogla imati da joj se karijera razvijala prema očekivanjima, ali to je sada prošlost. Mirjana je sretna, na terenu i izvan terena. Ovo sada je bonus.
- Bila bih savršeno zadovoljna da imam obitelj. Ovo mi više nije potrebno, ali ljudi ne shvaćaju koliko sam ovo htjela i koliko sam naporno radila za ovo.