Tata Čilić: Okrenut će se i janje za polufinale

MEĐUGORJE - U Gospinom gradu ovih dana vlada opća nesanica. Redovito se Međugorci bude u ranim jutarnjim satima, pale televizore i gledaju pohod njihova sugrađanina Marina Čilića na prvi Grand slam sezone. Ništa drugačije nije niti u Čilićevoj rodnoj kući. Nakon što je Marin izbacio Roddicka, zakucali smo im na vrata. Otac Zdenko trgnuo se iz sna.

- Hvatam svaku sekundu da se malo odmorim. Cijelu noć smo čekali prijenos iz Australije - kao da se pravda ponosni otac. Društvo mu čini njegov brat te sin Mile. Majka Koviljka je odmah po okončanju meča otišla Marinovoj baki koja je bolesna.

- Još se Marin nije javio. Znate kako je to... Press konferencija, obaveze prema sponzorima - objašnjavo je Zdenko koji je sve podredio Marinovoj karijeri. Kada su mu u Ljubuškom rekli da “mali ima nešto”, Zdenko je u dvorištu kuće sagradio teniski teren.

- Na njemu se usavršio do kraja - dodao je otac kojem mobitel zvoni svako malo. Zovu i čestitaju iz svih krajeva svijeta. U tom trenutku na vrata su banuli i susjedi. I oni prenose čestitke, ovaj put od rodbine iz Amerike.

Čilići su ovih dana popularniji od dinamovaca koji su smješteni u obližnjoj Regini. Priznaju kako se svakodnevno uspinju na Brdo ukazanja i mole Gospu za uspjeh sina, a za polufinale spremaju feštu.

- Okrenut će se i janje.

Na velikom televizoru igraju Murray i Nadal. Ocu je svejedno tko će biti Marinov protivnik.

- Tko god bio, može ga dobiti.

U Međugorju su ovih dana posebno ljuti na HRT koji ne prenosi mečeve iz Melbournea.

- Meni je svejedno jer Marin ne treba promociju, ali žao mi je ljudi koji nemaju satelitske antene. Kažu mi mnogi da cijelu noć prate rezultat preko teleteksta.

Zdenkovu svaku riječ pozorno prati sin Mile. Za njega kažu da će biti bolji i od brata s kojim još nije odmjerio snage.

- Malo je prejak za mene - stidljivo će Mile kojem je tenisku sudbinu namijenio stric.

- Dok se Marin umori, on će nastaviti njegovim putem.

Osim Marina i Mile, Čilićevi imaju još dva sina. Stariji Vinko bio je nogometaš u lokalnom nogometnom klubu, a sada je vjerna sjenka brata i brine se o njemu na turnirima širom svijeta. I Goran je tu negdje...

Vratili smo se malo na dvoboj s Roddickom. Bilo je gusto u petom setu.

- Kada je izvukao 0-40 znao sam da ide do kraja.

Zdenko se lakše nosi s emocijama nego je to bio slučaj na početku karijere.

- Tada sam drhtao na svaki poen. Puno je bilo teže. Sada sam ipak malo iskusniji. Nauči čovjek s vremenom.

Ipak, priznaje da je suza krenula sama od sebe kada je Marin iskoristio meč loptu.

- A šta ćeš. Emocije te svladaju u sekundi - završio je ponosni otac kojeg smo ostavili da “ubije oko”. Iako, čestitari su bili nestrpljivi.