Počela gradnja maksimirskog stadiona! Predstavljen je kao moderni i reprezentativni, a sjeme za travu nabavljeno je vani

Kvaliteta sportskih objekata u Zagrebu kroz povijest nije uvijek bila na razini kvalitete našeg nogometa. Prije i za vrijeme Drugoga svjetskog rata tadašnje igralište HAŠK-a bilo je samo za internu upotrebu. Nogometni kibici dali su mu pogrdni nadimak “kokošinjac”. Nakon rata igralište HAŠK-a mijenja ime u igralište Akademičara. Međutim, i dalje je bilo u derutnom stanju, kao uostalom i ostala dva funkcionalna stadiona u Zagrebu. I kao što to krasi sve totalitarne režime, nova vlast odlučila se za izgradnju velikog stadiona koji bi mogao okupiti velike mase. Odluka je pala na Maksimir.

Piše Narodni sport: ˝”U Maksimiru, na mjestu gdje je još prije godinu dana bilo malo i zapušteno igralište Akademičara, danas se vide obrisi modernog, reprezentativnog stadiona, na kojem će se moći održavati sve priredbe međunarodnog značenja, i koji će moći primiti oko 35.000 gledalaca. Uskoro će glavni grad NR Hrvatske imati savremeni sportski stadion.”

Maksimir je od 1912. godine nekoliko puta građen i nadograđivan, ali nikada do kraja završen. Tako je bilo i ovog puta.

“Prema projektu ing. Turine započela je u listopadu prošle godine gradnja pod rukovodstvom graditelja Josipa Dinagija i pod nadzorom arhitekta Neihartha. Svakodnevno zaposleno je na radovima 150 radnika. Sve ostalo, što je potrebno da stadion bude reprezentativan i savremen, izgradit će se u drugoj etapi rada.”

Ali za drugu etapu radova nije bilo dovoljno financijskih sredstava, i kad su na temelju odluke Vlade NR Hrvatske, od 13. prosinca 1951. godine, NK Dinamu besplatno ustupljene zgrade i zemljište nogometnog igrališta u Maksimiru, klub je vlastitim sredstvima nadograđivao stadion.

“Nogometno igralište na stadionu zasijat će se travom. Za to je potrebno posebno sjeme trave kojega kod nas nema i mora se uvesti iz inozemstva. Za prvo vrijeme prenijet će se u stadion buseni trave iz okolice Maksimira”, piše Narodni sport.

U to vrijeme trava na igralištu bila je senzacija, jer se prije igralo isključivo na lešu. A kako je trava posijana na ilovači, prilikom prve kiše bilo je jedva moguće za igranje.

Prva priredba na novom stadionu, koji je imao vizuru u obliku potkove, bila je Dan fiskulturnika NR Hrvatske u ljeto 1948. godine. Dan nakon te priredbe, Narodni sport donosi: “Danas, u 16 sati na novom stadionu u Maksimiru zbog velikog interesa ponavlja se u cijelosti Slet fiskulturnika 1948.”

Prvu utakmicu na novom igralištu Dinamo, tadašnji aktualni prvak države, odigrao je 19. rujna 1948. godine pred 40.000 gledatelja. Srušen je tad rekord utakmica Zagreba i Madrida (15.000), Građanskog i Nagyvarada (20.000), Dinama i Partizana (30.000). Pobjedom 2:1 nad Partizanom otvorio je Dinamo novi nogometni stadion, na kojem će Plavi osvojiti jedini hrvatski euro-trofej. Na tom će stadionu ponovo zaigrati i Hrvatska, a Maksimir će postati duša hrvatskog nogometa.

80. rođendan SN, 1947.