Zvuči nevjerojatno, ali Hrvatska je jednom imala i ‘nosač aviona‘ rezerviran samo za velesile

Prije točno četvrt stoljeća mala Hrvatska je svijetu predstavila svoj nosač aviona. Pokazala je da i mali mogu napraviti ono što je rezervirano samo za velike. Ne doslovno, naravno, a i složili smo ga u "zadnji čas", ali imali smo ga i vratio se doma s drugog kraja svijeta ovjenčan olimpijskom slavom za sva vremena.

Osmerac, nosač aviona među veslačkim čamcima. Disciplina u kojoj svjetska i olimpijska odličja osvajaju veslačke sile poput SAD-a, Velike Britanije, Njemačke, Australije i samo jednom, 24. rujna 2000., malecka Hrvatska.

Igor Francetić, Tihomir Franković, Tomislav Smoljanović, Nikša Skelin, Siniša Skelin, Krešimir Čuljak, Igor Boraska, Branimir Vujević i kormilar Silvijo Petriško. Devetorica veličanstvenih za sva vremena i jednu od najvećih priča hrvatskog sporta uopće.

Da bi mogao složiti kvalitetan osmerac moraš imati širinu, dovoljno kvalitetnih veslača, a Hrvatska je tih godina imala čak pet odličnih dvojaca ‘bez‘. Dovoljno kvalitete za slaganje dva prava četverca od kojih je samo jedan mogao izboriti nastup na Sydneyu ili - za osmerac. Kako to kod nas biva, potrošeno je previše vremena prije nego je pala konačna odluka za osmerac, ali kad je posada koju je vodio Igor Čulin napokon dobila "zeleno" svjetlo počela se rađati jedna od onih priča u kojima nemoguće postane stvarnost.

Na putu do Sydneya, u olimpijskim kvalifikacijama u Luzernu, koje su bile posljednja prilika da se ili izbori olimpijski nastup ili Igre gledaju na televizoru, hrvatski osmerac je "pregazio" i njemački osmerac, njihov nacionalni ponos. I to u iznajmljenom čamcu, istom onom koji su upravo Nijemci vratili proizvođaču jer nije bilo dovoljno dobar. I nije bio, nije odgovarao ni našim veslačima, ali su bili toliko dobri da su i to kompenzirali svojom kvalitetom.

I nisu stali na tome, a kad su u Sydneyju u skupini pobijedili ispred Amerikanaca, najvećih kandidata za zlato u Sydneyu, osmerca koji je osvajao zlata na tri prethodna SP-a, odjednom su se iz autsajdera prometnuli u ulogu favorita, rame uz rame s Australcima koji su slavili u drugoj skupini ispred Britanaca.

Više ih nije zanimao samo nastup, željeli su zlato, ali tog 24. rujna 2000. brži su bili Britanci i Australci. Nisu bili presretni onaj prvi trenutak, ali nije im trebalo dugo da bi shvatili kako su otišli tamo gdje nitko nije mogao ni sanjati da će ikad biti hrvatski nosač aviona, pardon - osmerac.

Osvojili su broncu. Olimpijsku bronca u osmercu! Čudo? Apsolutno.