Belleov kraj u Parku mladeži: Najskuplja investicija u povijesti kluba postala razočarenje!

Vijest o suspenziji Henrija Bellea, 25-godišnjeg kamerunskog napadača, pozdravljena je sa svih strana u Parku mladeži. Odluku je potpisao predsjednik Splita Slaven Žužul, stručni stožer na čelu s Ivanom Matićem upravo je tako nešto sugerirao. Udaljavanje iz momčadi do kraja sezone logična je posljedica onoga što je Belle napravio u utakmici s Dinamom kad je doslovno natjerao suca Ivana Bebeka da mu izvadi jedan za drugim, dva žuta kartona u 54. minuti. Uopće nije bitno što je Kamerunac rekao drugom pomoćnom sucu Miru Grgiću, kasnije vjerojatno i riječkom internacionalcu, jer pravoga razloga nije imao. Osim ako nije bio bijesan zbog toga što još jednom izigrava povjerenje i igra katastrofalnu utakmicu. Split je već zaostajao 0:2, dvije minute nakon toga isključen je i Dario Rugašević zbog prekršaja nad Juniorom Fernandesom, pa konačnih 0:3 s aspekta dva igrača manje izgleda kao sasvim pristojan epilog za Crvene.

Henri Belle je u ljeto 2012. godine izabrao Park mladeži, iako ga se očekivalo u Poljudu nakon što se razišao s Istrom 1961. Bolja novčana ponuda Splita kao i odšteta Puljanima, koja se kretala do 200.000 eura, presudila je da Kamerunac za nastavak karijere izabere mlađeg splitskog prvoligaša.

Unatoč mušičavosti koju je iskazivao i dok je igrao u dresu Istre 1961, mnogi su njegov dolazak ocijenili punim pogotkom, pravim poslovnim potezom Slavena i Joze Žužula. Nakon nešto manje od dvije godine i 57 utakmica, s obzirom na suspenziju neće ih biti više, može se lako konstatirati da se Belle od velike nade pretvorio u još veće razočaranje. Neka stavimo na stranu samo devet pogodaka i šest asistencija, što je apsolutno premalo u odnosu na povjerenje koje je imao, Kamerunac je iznevjerio u onome na što je mogao utjecati. Pogoci i asistencije su jedna stvar, ovise o tebi, ali i o suigračima i protivnicima, sreći i nesreći...

Belle je razočarao nedostatkom profesionalnog ponašanja, kontinuiranim iskazivanjem pomanjkanja discipline, neprilagodljivošću, sebičnošću u igri i stalnim žaljenjem da je izoliran.

U redu, nisu svi u klubu bili ludi za Belleom, bilo je ljudi koji mu od početka nisu bili skloni, a kako se on ničim nije potrudio razoružati takve tvrdnje, tako se broj oponenata množio. Sasvim logično. Nitko, ali baš nitko ne može prigovoriti predsjedniku Žužulu da nije pokušao sve i da je iskazivao jobovsku strpljivost i povjerenje u Bellea. Na pripremama u Turskoj ovoga siječnja čak je javno rekao kako vjeruje da će Kamerunac izboriti nastup na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, da takve naznake postoje, pod uvjetom da odigra dobru polusezonu u Splitu.

Slušati i gledati Bellea nije isto. Čovjek jedno priča, a skroz drugačije se ponaša. U svakoj izjavi ističe važnost momčadi, izbjegava govoriti o sebi, ali na terenu i izvan njega, stječe se drugačiji dojam. Čini se da je tome došao kraj, da je konačno izgubio povjerenje svih. Iako je Slaven Žužul konačnu odluku o Belleu odgodio do ljeta, nema sumnje da su njegovi dani u Parku mladeži odbrojani. Gdje će otići i pod kakvim uvjetima, to će se tek vidjeti.