TREBAO JE PRVI PUT ZAIGRATI ZA HRVATSKU I TO PROTIV NAJVEĆEG PRIJATELJA, A SAD ISPADA DA JOŠ DUŽE NEĆE MOĆI IGRATI 'Mentalno mi sve to teško pada...'

U trenucima kad je Hrvatska rušila sve redom u Grazu i slavila s tisućama naših navijača, jednom je dečku bilo posebno teško. Ivan Martinović je trebao biti tamo, bio je praktično siguran putnik na Europsko prvenstvo, a onda mu se samo dva dana prije planiranog odlaska u Austriju dogodio peh, na treningu u Poreču pukla mu je metatarzalna kost i srušila mu snove. Ne samo da je ovaj 22-godišnji desni vanjski prvi put trebao igrati za seniorsku reprezentaciju na velikom natjecanju, nego se to trebalo dogoditi u zemlji u kojoj je rođen, što je cijeloj priči davalo i emotivnu crtu.

- Mentalno mi sve to teško pada, ali nadam se da će moji suigrači osvojiti medalju - javio se Martinović iz svoga doma u Hannoveru gdje igra u dresu tamošnjeg bundesligaša TSV Hannover-Burgdorfa.

- Gledam sve utakmice, svaki dan se javljam dečkima u grupu na WhatsAppu. Lijepo mi je gledati utakmice, ali i krivo mi je. Jako bih volio biti s njima na terenu, bila bi mi čast igrati u toj ekipi, a osim toga, tamo bih bio kao kod kuće, tamo mi je obitelj i puno prijatelja. Vidio sam koliko je bilo naših navijača u Grazu i to je stvarno nešto neopisivo. Iako sam to gledao samo na televiziji, osjećaj je svejedno bio prekrasan.

Željko Hajdinjak/Cropix

Ivan Martinović

Samo da Luka izdrži

Kako mu djeluje Hrvatska na terenu?

- Obrana nam stvarno dobro drži igru, sve smo utakmice dosad dobili preko obrane i golmana, pogotovo ovu zadnju protiv Srbije u kojoj su briljirali Šego i Dule. Ne znam koliko je on lopti ukrao kao srednji u obrani, mislim da to još nikad nisam vidio. Uz takvu igru i uz navijače koji su nam vjetar u leđa, sad nam je velika prilika da dođemo u finale i osvojimo to zlato.

Nema sumnje da Martinović jako nedostaje Hrvatskoj, uz njegovu i ozljedu Luke Šebetića, ostali smo na samo jednom desnom vanjskom.

- Nadam se da će Luka Stepančić izdržati taj ritam, jer ga sad čekaju četiri utakmice u drugom krugu i onda još, ako Bog da, polufinale i finale. Isto se odnosi i na Duvnjaka, i njemu će, a i svima ostalima, biti jako naporno.

Je li ga iznenadila “njegova” Austrija u prvom krugu s maksimalne tri pobjede, protiv Češke, Ukrajine i Sjeverne Makedonije?

- I jest i nije. Još to nisu suparnici protiv kojih bismo pobjede baš mogli nazvati iznenađenjima, nisu to Norveška ili Njemačka. Ali, mislim da su te pobjede Austrijancima dosta podigle samopouzdanje. Pokazali su da mogu, ipak su od Makedonije u posljednje tri ili četiri godine svaki put gubili. Ključni igrač im je Nikola Bilyk koji igra s Duvnjakom u Kielu i danas igra nevjerojatan rukomet. Na njega ćemo morati paziti dosta, ako ga zatvorimo, imamo dobre šanse.

S tim je Bilykom, trenutno prvim strijelcem Eura, i sam igrao u bečkom Fivers Margaretenu. I danas su dobri prijatelji.

- Nikola je super i kao osoba, javio mi se već dosta puta otkad sam se ozlijedio, pitao me kako sam i hoću li doći u Austriju. Možda čak i dođem gledati našu utakmicu protiv Španjolske ako mi klub i trener daju slobodno. U svakom slučaju, Niko je pravi borac, uvijek je htio više, mogu mu samo čestitati i skinuti mu kapu do poda. Čudo je kako igra, zaslužio je sve što je dobio. Nadam se i zbog drugih prijatelja iz Austrije da će doći što dalje, ali ne protiv Hrvatske.

Austrija se diže

Koga se još, osim Bilyka, trebamo čuvati?

- Pivoti su im također dosta jaki, moramo ih držati dalje od lopte. Trebamo igrati gusto u obrani 5-1, s dosta kretnje i discipline jer znaju igrati dosta dug napad. Imaju i vrhunska krila koja igraju u Bundesligi, njih se također treba paziti. Slaba karika bi im mogla biti činjenica da je desni vanjski Janko Božović igrao svaku utakmicu po 50 minuta i možda će biti umoran. Osim toga, treba vidjeti kako će se Austrijanci snaći ako im zatvorimo Bilyka, moguće je da će Lino staviti flastera na njega.

Austrijski se rukomet, kaže Martinović, značajno digao u posljednjih nekoliko godina.

- Doveli su sjajnog trenera Aleša Pajoviča, koji je bio i vrhunski igrač, mislim da je i to znak da žele napraviti dobar rezultat. I liga im je dosta jaka, u svemu pokušavaju pratiti njemačku Bundesligu i tamošnje klubove. Nekoliko je igrača, uključujući i mene, otišlo iz Austrije u Njemačku zadnjih godina, a ima ih još dosta koji mogu igrati u Bundesligi.

I podrška navijača pokazuje da raste popularnost rukometa u Austriji.

- Bit će i danas dvorana u Beču puna, sto posto. Naravno, očekujem i jednaku podršku naših navijača kao u Grazu, ako ne i bolju. Sjećam se da sam 2010. u finalu Eura bio dvorani, naši su igrali protiv Francuske, imao sam osjećaj da sam u Hrvatskoj. Mislim da će i danas biti slično.