Dok je hrvatska čarolija s velikih turnira u Berlinu nestala, u Španjolskoj se ponovno rodila! Daleko lakše i od vlastitih očekivanja, Španjolci su "pomeli pod" s Dalićevom vrstom i pobjedom 3:0 najavili da će lakoćom proći u nokaut fazu 17. prvenstva Europe u nogometu. Hoće li i u njoj biti jedan od glavnih faktora, odnosno kandidata za finale i naslov, teško je još sa sigurnošću tvrditi, ali odmah treba podsjetiti da 63-godišnji izbornik Luis de la Fuente itekako zna kako se osvajaju trofeji. Prvak Europe bio je dvaput, najprije 2015. s U-19 reprezentacijom, a onda 2019. i s U-21 vrstom Španjolske, da bi 2023. sa seniorima osvojio Ligu nacija, svladavši u finalu u Rotterdamu nakon izvođenja jedanaesteraca Hrvatsku (u 120 minuta bilo je 0:0).
Upravo je paralela s tim dvobojem najbolji pokazatelj koliko je u razdoblju od točno godinu dana Hrvatska dramatično pala, a Španjolska narasla do te mjere da može do poluvremena riješiti utakmicu s čak tri lopte u mreži vratara Dominika Livakovića. I još će dosta analitičara pritom ustvrditi "da Furija i nije bila na svom najvišem nivou". Ako je zaista tako, onda De la Fuente može zadovoljno trljati ruke, iako i već za ono što je prikazala njegova momčad protiv Hrvatske zaslužuje najviše ocjene.
Čime je to tako uništio suparnika i kaznio sve njegove slabosti u Berlinu? Jedna njegova izjava otkriva praktički sve.
- Utakmicu smo perfektno spremili, rekao bih i briljantno s visokim presingom, koji nam je donio ključnu prednost. Hrvati nisu znali otkud ih i kako sve napadamo - ustvrdio je španjolski izbornik, ali osim napada, bila je tu i obrana.
De la Fuente je znao da mora "ugušiti" vezni red suparnika, ponajprije Luku Modrića, a trojac Pedri - Rodri - Fabian Ruiz je sve zacrtano na terenu proveo u djelo. Fizički perfektno spremni i rastrčani (igrač utakmice Ruiz je pretrčao više od 12 kilometara) stalno su mijenjali pozicije i preuzimali, davali podršku jedan drugom u fazi obrane, dok su s loptom u nogama imali raznovrsna i brza rješenja s kojima su osvajali prostor i dobivali na dubini i okomitosti.
Iz takve igre u 29. minuti se rađa perfektna dubinska lopta Fabiana Ruiza poslije koje Alvaro Morata izlazi sam pred Livakovića, te sigurno pogađa za vodstvo. Bio je to početak 15-minutne škole jednostavnosti u realizaciji koju su s još dva pogotka okrunili Ruiz i branič Dani Carvajal. Na stranu očajni nastupi i pozicioniranja hrvatskih stopera Šutala i Pongračića, ali kada jedna momčad ima tri strijelca iz tri različite linije, kao i tri različita asistenta, a vrataru ne ostavi ni grama izgleda da obrani bilo koji od tri udarca, onda se samo može govoriti o kvaliteti i sjajnoj uigranosti španjolske vrste.
Riješivši pitanje pobjednika u prvih 45 minuta Španjolci su očekivano stali na loptu u nastavku i uglavnom branili stečeni kapital, a osvetila im se nije ni pogreška vratara Simona u završnici, poslije koje je Rodri skrivio kazneni udarac. Simon je obranom udarca Petkoviću dokazao koliko je odličan linijski vratar, a ispratila ga je sreća da ostane čiste mreže jer je naknadni gol Petkovića poništen zbog Perišićevog ranijeg utrčavanja u šesnaesterac kod izvođenja kaznenog udarca.
- Najviše mi se sviđa što su navijači opet uzbuđeni zbog nas. Učinili smo Španjolce ponosnima, a posebno sam sretan zbog svih mojih suradnika. To su ljudi koji su nezasitni radom i napredovanjem, a za mene su najbolji stručni tim na svijetu - podvukao je De la Fuente, čiju taktiku u dvoboju s Hrvatskom slave i svi španjolski mediji u kojima su nerijetko sijevale i desetke, kako za njega, tako i za pojedine igrače.
Dosta pažnje izazvao je i podatak o padu pomalo nestvarnog rekorda od čak 136 službenih utakmica u kojima je španjolska reprezentacija imala veći posjed lopte od suparnika. Hrvatska je prekinula taj niz (53-47), koji je trajao još od finala Europskog prvenstva 2008. u Beču protiv Njemačke, kada je Furija osvojila prvi od tri uzastopna turnira (dva EP-a i jedno SP). Simbolički, ali i stvarno ovo predstavlja i De la Fuenteov taktički odmak od kultne "tika-take".
Aktualni izbornik drži se i dalje sustava 4-3-3, ali nema više ni lažne devetke, ni beskrajnih dodavanja u širinu, već je težnja k direktnijem nogometu u kojem će se preko brzih krila i dubinskim loptama poput Ruizove za prvi gol, suparnika slomiti s jednim ili dva poteza. Uz vrlo sigurnu i tehnički potkovanu zadnju liniju, u kojoj je čak i toliko osporavani lijevi bek Cucurella u Berlinu bio na visokoj razini (Marca je napisala da je konačno utišao kritičare), to je sastav s kojim je De la Fuente dobio veliki vjetar u leđa za ambicije na Euru u Njemačkoj.
- Ostajemo s nogama čvrsto na zemlji, iako znamo da su ovakve pobjede izuzetno bitne za podizanje morala i da je ovo put koji vodi samo prema naprijed - naglasio je De la Fuente i podgrijao nade španjolskih navijača da ova reprezentacija ima kalibar za najveće stvari.
Čak i ako nije na toliko visokoj razini kvalitete i vrijednosti već spominjane generacije s tri velike titule od 2008. od 2012. godine, poslije berlinske rapsodije, nitko na turniru neće poželjeti Španjolce na drugoj strani terena kada krene nokaut faza. Talijani i Albanci će im još morati u ring u skupini, ali teško da im mogu nauditi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....