Kada je reprezentacija tek započela svoju povijest, ona je imala najmanje iskustava i prekaljenosti na velikim natjecanjima. Zato je na prvi pogled nelogična zbilja ciklusa prvih (brončanih) Vatrenih. Oni su bili na Euru 1996. u Engleskoj debitanti, a isto vrijedi i za Mundijal 1998. u Francuskoj, ali s druge strane imali su podosta godina i drugačijeg važnog iskustva, kakvo je nastupanje u jakim europskim klubovima. Na tim velikim turnirima su Blaževićevi izabranici bili različitog iskustva. U Engleskoj je ipak nedostajalo reprezentativnog turnirskog iskustva, ne samo igračima nego i izborniku Miroslavu Blaževiću. To se najbolje vidjelo u pristupu utakmici u grupi, kada je kalkuliranjem ishoda s “nevažnom” utakmicom s Portugalom došlo do toga da se u prvom kup-dvoboju naleti na Njemačku. Elf će Vatrene dobiti i uz favoriziranost sudaca utakmice te potom otići do naslova prvaka Europe.

Iskustvo iz Engleske je natjecateljski jako dobro došlo, kako Ćiri Blaževiću tako i većini reprezentativaca koji su se našli na popisu za Francusku 98. Pristup je bio kudikamo logičniji, promišljeniji u svakom smislu, a ne samo korištenju igrača i taktičkim varijantama. Nema dvojbe, a potvrđivali su to i izbornik Blažević te njegovi igrači u Francuskoj, iskustvo prvog turnira (EP) važan je faktor u gradnji prvog odličja mlade hrvatske reprezentacije...

U fokusu ondašnjih Vatrenih možemo spoznati kako je iskustvo igranja velikog natjecanja, ali i individualna nagomilana prekaljenost relativan pojam u odnosu na natjecateljske izazove.

Hrvatska je u Francuskoj bila po prosjeku godina bila u rasponu 29-31 godine, ali je unatoč kvalitativnom faktoru te generacije i iskustvu, reprezentacija propustila vizu za Euro 2000. Štoviše, u nastavku oslanjanja pretežno na aktere iz druge polovice 1990-ih, Hrvatska je uz ponovnu muku (kao za SP 98) izborila Mundijal u Japanu/Koreji, ali se tamo nedefinirana selekcija miksa “starih i mladih” sudarila s realnošću i ispala u ne baš zahtjevnoj grupi...

Građenje nužne atmosfere

U Rusiji je 2018. Dalićeva selekcija bila podosta sličnih dobnih prosjeka kao i 1998. I tu se iskustvo igrača koji su duže u reprezentaciji, s brojnim nastupima na (pet) velikih turnira (jedini neuspjeh se dogodio u kvalifikacijama za SP 2010.) pokazao vrlo značajnim. Ne samo u prezentacijama na terenu nego i u građenju nužne momčadske atmosfere i fokusiranosti (samo) na igru. Gro igrača koje je Zlatko Dalić vodio i kroz Euro 2021. opet je pokazalo relativnost iskustva, jer Vatreni su prošli grupu i zapeli na prvoj kup-utakmici (sa Španjolskom).

U Kataru, godinu i pol kasnije već dosta renovirana reprezentacija bila je dobar miks iskusnih i novih snaga, a, što je najvažnije, veliko iskustvo imao je i izbornik. Zlatko Dalić je u Kataru, može se reći, maksimalno iskoristio iskustva (odličnog) Mundijala u Rusiji sa zatečenom reprezentacijom, odnosno pozitivnog rezultatski, ali neuvjerljivog u cijelosti iskustva na Euru 2021. Koliko god su svi u našem okruženju optimistični, ili u drugu krajnost pesimisti, realnost je nudila prevladavajuće razmišljanje kako Hrvatska teško može ponoviti dva Mundijala zaredom vrhunsko dostignuće. Iskusniji izbornik i većinom iskusni igrači, s grupicom “preiskusnih” (Modrić, Perišić, Lovren, Vida, Kovačić, Brozović...), uspjela je natjecateljski biti vrlo konkurentna te naposljetku napraviti istinsko čudo za hrvatske okvire - drugi put zaredom biti na postolju...

Rivali iz skupine pri dnu

Na Euro 2024. reprezentacija Hrvatske dolazi kao “prva” u dvije statističke kategorije koje ukazuju na iskustvo i prekaljenost. Naime, Dalićev kadar za Njemačku ima ukupno 1169 nastupa za reprezentaciju. Drugi su Portugalci s 1147, dok su suparnici u grupi Albanci 17., sa 686 nastupa. Španjolska je značajno pomlađena što potvrđuje i 552 nastupa svih igrača zajedno, time su na 22. mjestu, ispred 23. Italije s 546 utakmica. Treba naglasiti da je jedan od glavnih favorita, Francuska, na desetom mjestu “iskustva”, s 854 nastupa njenih 26 aktera. Hrvatska je vodeća i u statistici nastupa na velikim turnirima. Među onima koji će braniti vatrene boje u Njemačkoj skupilo se 220 nastupa na Mundijalu i Euru. Prednjači dakako Luka Modrić s 32 utakmice, ispred Perišića (27), Kovačića i Kramarića (21) te Brozovića (20). Kod Španjolaca najviše nastupa ima Alvaro Morata, 14, a potom s 10 slijede Pedri, Unai Simon i Torres... U toj kategoriji Hrvate slijede Portugalci (193 nastupa), Francuzi (187), dok su Španjolci 10. s 97, Talijani 14. s 49 i Albanci 21. sa samo 11 utakmica “ukupnog” iskustva velikih natjecanja u rosteru...
Na dobnom planu, zanimljivo je, najstariji je roster u prosjeku onaj domaćina, 28,5 godina. Hrvatska dijeli peto mjesto s Danskom i Švicarskom (27,7), Albanci su deveti (27,3) Španjolci dijele 13. poziciju s Portugalom i Rumunjskom (27), dok su Talijani 19. s prosjekom 26,5...

U kategoriji aktera plus 100 nastupa za reprezentaciju, opet je Hrvatska na vrhu kojeg dijeli s Belgijancima (ima ih 4), po 3 takva igrača imaju Danska, Njemačka, Portugal i Švicarska, 2 ima Francuska, a niti jednog Italija, Engleska, Albanija i Španjolska...
Nema nekog jasnog pravilnog okvira u kojem bi se nametnula poveznica ovih statističkih kategorija s natjecateljskom uspješnošću. Pogotovo što su izbornici skloni koristiti 15-16 igrača pa se prosjeci dobi, broj nastupa i količina iskustva mogu mijenjati u odnosu na pokazatelje rostera s 26 igrača.

Ono što se može kazati za Hrvatsku to je činjenica da ima i iskusne igrače, prekaljene na velikim reprezentativnim turnirima, ali ima i grupu mladih koji su tek iskoračili na te scene i gladni su idućih (značajnijih) iskoraka. Prosjek godina u Francuskoj ‘98., kao i u Rusiji te Kataru bio je više manje sličan, plus-minus oko 30 godina. Dok je u Francuskoj bilo 12 igrača iznad 30, u Kataru i Rusiji je bilo po 7. Ovisno kako će Zlatko Dalić slagati udarnu momčad, toliko će varirati faktori godina, iskustva i prekaljenosti.

Lakše pripreme i uigravanje

Iskustvo će sigurno biti, uvijek jest, važan faktor uspješnosti, ali ako je selekcija jako dugo zajedno, to može istovremeno značiti da nema “svježe krvi” i nove energije koja će revitalizirati grupu. Dugi kontinuitet jedne reprezentacije može značiti i jednostavnije čitanje njene igre i potencijala. Dojam je da ova Hrvatska ima solidan miks iskusnih i mlađih, prekaljenih i još neiskusnih, a kako kaže i izbornik Portugala (i bivši Belgije) Roberto Martinez, njena je snaga u tome da praktično djeluju kao klub. Zato su lakše pripreme i uigravanje, zato je jednostavnije mlađima i novim snagama uklopiti te u tu grupu.
U svakom slučaju, ponavljamo, nema pravila koje bi moglo favorizirati jednu kategoriju (dob, iskustvo, trajanje) u kontekstu uspjeha ili neuspjeha. Prije svega domet ovisi o kvaliteti igre, kompaktnosti momčadi i homogenosti grupe, izbornikovoj umješnosti da za svakog suparnika složi najbolju momčad i taktiku, pa faktor sreće i manjka sudačkihutjecaja. Faktor poklapanja svih tih faktora jedan od ključnih nepisanih “pravila” natjecateljske uspješnosti.