‘To je bila Božja ruka. Cijela priča je nevjerojatna i stvarno vjerujem da me Gospodin blagoslovio‘

Usporedno tome kako je rastao kao boksač, i sazrijevao kao čovjek, Filip Hrgović sve je češće i glasnije isticao koliko mu znači vjera u Boga, odnosno koliku fizičku i mentalnu snagu crpi iz molitve. Apsolutnom trijumfu njegove vjere cijeli boksački globus svjedočio je krajem kolovoza u londonskoj O2 Areni, kada je najbolji hrvatski boksač u jednom od najdramatičnijih teškaških okršaja moderne ere boksa režirao spektakularan preokret svladavši britanskog talismana Mosesa Itaumu tehničkim nokautom krajem devete runde, a što mu je donijelo pojas svjetskog IBF prvaka u kraljevskoj diviziji - prvi i povijesni za Lijepu Našu.

O vjeri i odnosu s Bogom novookrunjeni prvak govorio je i tijekom svog nedavnog gostovanja u posljednjoj epizodi emisije Nedjeljom u 2 Hrvatske radiotelevizije. Sve je krenulo pitanjem voditelja Aleksandra Stankovića o "El Animalovoj" odluci da vrijeme nakon osvajanja IBF krune provede u krugu najuže obitelji, daleko od mikrofona, razgaljene mase, velikih dočeka i proslava.

- Nisam tip za slavlja, u tom trenutku velikog uspjeha najbitnije mi je bilo ostati miran i ostati na Zemlji. Sa svojom obitelji sam izravno iz Londona otišao na odmor, nisam ih vidio skoro tri mjeseca, tako da sam proveo vrijeme s njima i zahvaljivao Bogu za sve što mi je dao i za tu pobjedu jer ja stvarno mislim da je to bila Božja ruka. Ne samo sada nego cijelu moju karijeru, a pogotovo sada... Cijela ta nevjerojatna priča, stvarno mislim da me Gospodin blagoslovio i zato mi je najvažnije bilo zadržati taj svoj mir te otići u tišinu i uživati sa svojom obitelji.

U daljnjem tijeku razgovora 34-godišnji je Zagrepčanin govorio i o tome kako mu je tijekom trnovitog karijernog puta, odnosno tijekom borbe s menadžersko-promotorskim lobijima, logistikom, ali i hrvatskim medijima, utjehu i snagu pružio upravo Svevišnji.

- U mnogim situacijama sam se osjećao beznadno i usamljeno, kao da sam sâm protiv cijelog svijeta, i svi ti problemi su me doveli do Boga, što je na kraju najveća pobjeda u mom životu - istaknuo je Hrgović koji je, a što je privuklo posebnu pozornost javnosti, odgovorio i na Stankovićevo pitanje o tome kako sebi objašnjava da je Bog na njegovoj, a nije, primjerice, na strani Itaume:

- Boks za Boga vjerojatno nije bitan. Bog vjerojatno ne prati boks i nije boksački fan, ali je iskoristio boks da me privuče k sebi. Nikad se ne molim za to da pobijedim, molim se da Bog sačuva i mene i mog protivnika, i da se proslavi u svakoj mojoj pobjedi i u mom načinu života. To je ono za što se ja molim, kao i da, na kraju krajeva, napravi ono što je najbolje za mene. To ljudi možda krivo percipiraju, kao čovjek se tuče, praktički nasmrt i moli se Bogu... Pa čekajte malo, ako u automobilskoj industriji, odnosno u autima, ginu ljudi, a auti zagađuju atmosferu i automehaničar koji popravlja te automobile, se moli Bogu, hoće li njega Bog zanemariti?