U jednoj od sigurno gledanijih tjednih emisija HTV-a, "Nedjeljom u 2" urednika i voditelja Aleksandra Stankovića, Filip Hrgović je gostovao, prema riječima samog voditelja, prije četiri godine. Četiri godine kasnije, ali sada kao svjetski boksački prvak u teškoj kategoriji, Filip "Beštija" ili "El Animal" Hrgović ponovo je ušao u jedan od studija u HTV-ovom domu.
Prije četiri ljeta, godine 2022., bio je međunarodni prvak u teškoj kategoriji po IBF-u, imao je iza sebe 14-15 profi-pobjeda, ali još uvijek u potrazi za onim "prvim, pravim ili velikim naslovom, pojasom". Takav je napokon i ostvario u kolovozu ove godine, pobjedom u londonskoj O2 Areni nad Mosesom Itaumom. U već opjevanom dvoboju teških udarača. Sada je takav, kao profesionalni prvak svijeta, ušao u domove Hrvata kroz "Nedjeljom u 2".
Ne, nije bilo političkih tema. Nije bilo politike uopće. Nije bilo ni pitanja oko Thompsona, uz čije zvuke ulazi u ring i slično. Kako je to pojasnio na kraju emisije voditelj Aleksandar Stanković: "Ako nekoga zanima što je govorio ili kakvo mišljenje ima Hrgović o Thompsonu, to smo apsolvirali prije četiri godine". Koga baš zanima, u današnje doba digitalije, ne bi trebao biti problem pronaći tu emisiju i pogledati ju. Koga baš zanima.
A danas, odnosno ove nedjelje, na blagdan Svih svetih, evo što je u osnovnim crtama Filip Hrgović zborio.
Mogućnost borbe u Zagrebu, u Hrvatskoj?
- To doista jest oduvijek bila moja velika želja. Nisam to nikad skrivao, uvijek sam govorio. Sad, hoće li se to baš i dogoditi... Iskreno, ne postoji baš velik interes u svijetu da se jedna takva borba organizira u Hrvatskoj, ali moj promotor Queensberry Promotions i menadžer Frank Warren znaju za moju želju i čine koliko je u njihovoj mogućnosti da se to dogodi. Eto, prvi se put dogodilo da imam promotore koji žele uslišati moje želje, koji me poštuju, he, he - kroz osmijeh će Filip, te nastaviti.
- Ovako, postoje u ovom trenutku dvije opcije. Jedna je borba s Duboisom, a druga je prvi izazivač, Kubanac Frank Sanchez. Ako bi bio Dubois, nema teorije da bi to bilo u Hrvatskoj. To je onda Wembley, O2 Arena. Ako bi bio Sanchez, postoji šansa, samo... Tu je velika lova u igri. To je spektakl. Znate, u Las Vegasu skoro da nema nekog velikog hotela koji nije zainteresiran za organizaciju takvog meča i tu oni nude novac. Jako puno novca. U Hrvatskoj, realno, u organizaciji toga može pomoći samo Vlada Republike Hrvatske. Nitko drugi. Ja sam spreman boriti se i za manji novac, ali bih volio dovesti ovakav spektakl u Hrvatsku jer prilika je sada i možda više nikada.
Što Vlada RH može ili treba učiniti? O kolikom iznosu govorimo?
- Ne pregovaram ja, nego je Queensberry Promotions, koliko znam, već krenuo u pregovore s Vladom. Ono što znam i o čemu se radi jest to da Vlada Republike Hrvatske pokrije jedan dio troškova, odnosno manjka prihoda koji bi uslijedio zato što je borba u Hrvatskoj, a ne negdje po svijetu.
Koje su dvije najveće pogreške koje ste napravili, bilo je jedno od voditeljevih pitanja.
- Hm, napravio sam ih 100, a sad baš najveće... Teško mi je reći jer ja sam načelno sve što sam radio, činio sam. Ni zbog jedne pogreške ne žalim. Da, bilo ih je sigurno, ali puno više dobrih odluka i na kraju je ispalo odlično. Tu se vodim riječima pokojnog oca koji mi je znao reći "Ako si siguran u svoju ispravnost, a cijeli svijet tvrdi nešto drugo, ostani svoj i vjeruj u sebe". Ali evo, kad baš inzistirate... Možda bih kao najveću pogrešku naveo, ali to velim sada, sa sadašnjom pameću i iskustvom, možda sam se trebao ranije preseliti u SAD i ondje pronaći jednog trenera i samo s njim raditi. Ovako sam ostao tu, mijenjao trenere i ne mogu reći, svi su mi oni nešto i dali, ali sa svakom promjenom trebalo je vremena na prilagodbu, drukčiji način, stil. Sve vas to malo poremeti.
Neki vam svejedno znaju i sada čak zamjeriti kako ste imali najlakši put do pojasa...
- To nije točno, ja sam na najteži način, preko najtežeg suparnika, došao do pojasa. Nisam postao prvak jer je mjesto bilo upražnjeno, nego protiv Mosesa Itaume, koji je mlad, a iznimno snažan. On je na vaganju imao 110 kg i užasno je brz. Te večeri Moses Itauma bi dobio svakog boksača, osim mene.
Netko je od boraca nedavno iz svijeta boksa ili MMA rekao kako objektivno karijera vrhunskog boksača i MMA borca traje do 35. godine, a onda se treba povući.
- Onda je meni preostalo koliko, malo više od pola godine, ha, ha. To je ipak stvar individualne naravi. U redu, činjenica je da nakon 35 godina priroda čini svoje, gubi se malo na brzini, recimo, ali opet ne bih baš sad rekao kako postoji neka godina kao granica. Sebe vidim još jedno barem 2-3 godine u ringu.
A nakon boksa?
- Uh, nemam pojma. Sav sam život u boksu, od 14. godine. Cijeli sam se posvetio boksu. Ne znam. Ha, ovisit će i koliko će biti love na računu.
U dvoboju Fury - Joshua, kad biste se kladili, na koga biste stavili novac?
- Na Furyja! Obavezno. Joshua, prema onome kako je izgledao u zadnjem meču... mislim da je kraj, da bi mu bilo bolje da se povuče. Mislim, ništa protiv njega nemam, sjajan je borac, šampion, ali izgubio je fokus. Kao da više nema tu motivaciju, želju. Znam da trenira dvaput dnevno, da je prije zadnje borbe rekao kako je prodao sve tvrtke, maknuo sav fokus s ostalog kako bi usmjerio na boks, ali nije to više to. Bilo bi mu bolje da se umirovi. Boks nije tenis, nogomet, košarka, gdje još možete... U boksu si sam u ringu, boriš se i kad više nešto ne možeš, nema ti pomoći.
Postoji ipak jedna strast, odnosno hobi. Kava i spravljanje kave!
- E, da, to je točno. Prije nekoliko sam godina položio tečaj za baristu, imam automat za kavu i radim stvarno odličnu kavu. Svaki dan odem u teretanu i tamo ju isto spremim. Dvije dnevno, to i je gušt. Ali, nije to samo ispijanje kave, već sva procedura, povijest ispijanja i spravljanja kave. To mi je hobi.
O Hrvatskoj i svijetu?
- Prošao sam od malena dosta svijeta. Bio u Venezueli, Kazahstanu, Kini, Brazilu, Meksiku... Nije Hrvatska najljepša na svijetu, ali onakvog siromaštva, bijede koju sam vidio po različitim dijelovima svijeta, toga kod nas nema ni u tragovima. Nije svima ni ovdje sjajno, ali onako siromašno kao drugdje, ne. Mi samo kao narod volimo puno gunđati, kukati i puno očekujemo da država učini, a ne da se sami pokrenemo.
Na koncu je voditelj Aleksandar Stanković spomenuo kako je ovo bio najdulji razgovor u studiju, 63 minute, bez ijednog snimljenog priloga sa strane i slično.
- Pa eto, nisam valjda uzalud svjetski prvak - kroz smiješak je završio Filip Hrgović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....