Uoči sutrašnjeg FNC 29 eventa, priredbe koja će pod svjetlima ljubljanske Arene Stožice ponuditi jedan od najzvučnijih regionalnih MMA okršaja ovog proljeća, Matej Batinić (21-5) pronašao je vremena i za Fight Site. U kratkom predahu između dva treninga i bez pretjeranog opuštanja koje bi sugeriralo da je posao već odrađen, aktualni FNC-ov prvak u poluteškoj kategoriji otvorio nam je vrata svoje svakodnevice uoči druge obrane pojasa. A već nakon nekoliko minuta razgovora bilo je posve jasno da Batinić pripadnost vrhu ne doživljava kao status koji se jednom osvoji, nego kao obvezu koja se svakoga dana mora iznova potvrđivati.

Jedan dio kampa hrvatski je borac odradio u dobro poznatom Cro Cop Gymu u Gajnicama, mjestu koje već godinama zauzima posebno mjesto na domaćoj borilačkoj karti, dok drugi dio je brušen u prostorijama Boksačkog kluba Sesvete. Već i sam taj ritam dovoljno govori o profilu borca o kojem je riječ. Batinić je godinama gradio reputaciju jednog od najkompletnijih MMA boraca u regiji, čovjeka čiji se borilački forte ne nalazi u jednom segmentu slobodne borbe, već svoju vrijednost afirmira u svemu onome što moderni MMA ima za ponuditi. Stasao je pod mentorstvom Mirka "Cro Copa" Filipovića, a uz MMA ostavio je trag i u savate boksu te grapplingu, zbog čega njegov borilački rukopis već dugo nosi pečat zaokruženosti, tehničke profinjenosti i itekako izražene natjecateljske zrelosti.

Druga obrana titule

Sve to bit će mu itekako potrebno i ove subote, jer preko puta njega neće stajati bezazelno ime. U glavnoj borbi večeri čeka ga Jakob Nedoh (9-4), bivši PFL Europe prvak i borac čiji bi vas omjer, promatran isključivo površno, vrlo lako mogao navesti na pogrešan zaključak. Slovenac je krajem 2023. godine osvojio PFL Europe i time zasluženo izborio ulazak u organizaciju koju mnogi smatraju drugom najjačom na svijetu, a iako je ondje vezao dva poraza, ni jedan ni drugi ne mogu se promatrati izvan konteksta. Dovoljno je pogledati imena poput Dovleta Jagšimuradova i Impe Kasanganayja postaje jasno da je riječ o borcu koji je već zakoračio u ozbiljan međunarodni ešalon. Upravo zato ovaj meč djeluje toliko privlačno. S jedne strane stoji dugogodišnji prvak koji je svoj status gradio temeljito i bez prečaca, a s druge izazivač koji je već dokazao da pripada visokoj europskoj razini. U takvom sudaru prostora za slučajnost praktički nema, a Batinić je, sudeći prema onome što smo zatekli između dva treninga, toga itekako svjestan.

Batinić uoči ovog nastupa u FNC-ovu kavezu stoji na savršenih pet pobjeda u isto toliko nastupa, a pojas poluteške kategorije osvojio je još krajem 2023. godine na FNC 12 priredbi u pulskoj Areni, nakon pet rundi iscrpljujućeg rata protiv kvalitetnog Gadžimurada Hebdejeva. Do prve obrane naslova spletom okolnosti čekalo se gotovo dvije godine, sve do rujna 2025. i FNC 24 eventa u Areni Zagreb, gdje je preko puta hrvatskog prvaka stajao Andres Ramos, uzdanica pulskog Trojana. Mnogi su tada očekivali znatno dulji i taktički zahtjevniji okršaj, no Batinić je sve riješio ekspresno, teškim nokautom nakon nešto više od minute borbe, još jednom potvrdivši koliko je opasan kada uhvati svoj dobro poznati ritam. Valja podsjetiti i da se tijekom 2024. godine trebao boriti na FNC 20 priredbi u Areni Zagreb protiv iskusnog Krzysztofa Jotka, no zbog zdravstvenih problema hrvatski je borac bio primoran otkazati nastup.

Trnovit put

– Sigurno je najteži izazov u mojoj karijeri bio Maksim Grišin. Riječ je o čovjeku koji je svojedobno pripadao gornjem ešalomu ruske borilačke scene. Ubrzo nakon našeg meča 2017. godine potpisao je za PFL, a potom i za UFC, a koliko vidim, i danas se dobro drži u notorno tvrdoj ACA promociji. Spomenuo bih i Laurynasa Urbonavičiusa. Iako široj publici možda nije osobito poznat, riječ je o jako nezgodnom borcu.

Nakon te Batinićeve opaske bilo je lako zaključiti kako put aktualnog FNC-ova prvaka u poluteškoj kategoriji nipošto nije bio od onih koji se grade na pažljivo biranim i “pitkim” imenima. Naprotiv, često se borio protiv protivnika koji možda široj publici nisu puno značili na prvu, ali su unutar borilačkih krugova nosili reputaciju ozbiljnih “ubojica”.

– Aleksandr Pisanko dobar je primjer toga. Roberto Soldić rekao mi je da je taj čovjek životinja, da je u UFD Gymu u Düsseldorfu redom nokautirao sve sparing partnere. To su stvari koje velik broj ljudi ne zna, a zapravo su jako bitne jer uvelike mijenjaju percepciju nas boraca.

– Svi danas, nakon našeg meča, mogu govoriti da je Andres Ramos ovakav ili onakav, ali ni on nije bio nimalo lagan izazov. Druga je stvar što sam ja uspio učiniti da to tako izgleda. Nisam se pribojavao njegove hrvačke komponente. I da me spustio u parter, ustao bih kao protiv svakoga drugoga. Znam da to mogu.

Nedugo potom razgovor je skrenuo prema Batinićevoj borilačkoj vokaciji, odnosno pitanju koje ga prati već dulje vrijeme, odnosno što je zapravo njegov najuži borilački potpis? Na našu opasku da se radi o izrazito zaokruženom borcu, čovjeku koji je kvalitetan u svim segmentima slobodne borbe, Batinić se nadovezao riječima koje možda i najbolje opisuju srž njegova pristupa:

– To mi je rekao i Cro Cop. Ni on ne može točno definirati koji je moj stil. U svemu sam dobar i dosta toga mi prolazi. U MMA-u ne morate nužno biti najbolji u samo jednoj stvari, nego morate podjednako kvalitetno povezivati sve segmente. To je, po meni, najbolji recept za uspjeh u slobodnoj borbi.

Govoreći o ljudima koji ga već godinama prate kroz najteže dijelove priprema, Matej Batinić posebno je istaknuo jedno ime, čovjeka čija mu prisutnost, kako i sam kaže, znači mnogo više od običnog trening partnera.

– Bruno Škudar već mi je godinama desna ruka. Iskreno, nikada u životu nisam osjetio jačeg čovjeka u tom sirovom smislu. Kad sam tek došao trenirati kod Cro Copa, pričao sam im o njemu, ali mi nisu baš vjerovali. Tek kada sam ga doveo na trening, ostali su zatečeni koliko je čovjek jednostavno snažan. Jako se dobro poznajemo i odlično se tempiramo na treningu. Mirko mi je apsolutni uzor, a tu su i mlade snage poput Marka Perkovića i Marka Cetine.

Nedugo potom razgovor se prebacio na ono najvažnije, na izazov koji ga čeka u glavnoj borbi večeri protiv Jakoba Nedoha. Batinić pritom nije okolišao. Slovenskog izazivača očito doživljava ozbiljno, bez podcjenjivanja i bez prividne sigurnosti koja se u ovakvim mečevima nerijetko zna obiti o glavu.

– Taktički gledano, Nedoh je najopasniji u stojci. Tu vidim najveću prijetnju, a baš me zanima kako će izgledati u hrvanju ako borba ode u tom smjeru. Zadnji meč je pobijedio i zasluženo je dobio ovu priliku. Doći će spreman, a uz to će imati i pritisak domaće publike na svojoj strani. Razumijem odluku organizacije da upravo njega upari sa mnom. Prvotno je tu, koliko znamo, trebao biti Miran Fabjan, ali nakon poraza u revanšu protiv Aleksandra Ilića ta je opcija otpala.

Za kraj se dotaknuo i teme koja posljednjih godina gotovo neizbježno prati veće borilačke mečeve, verbalnog nadmetanja koje često počne puno prije nego što se vrata kaveza uopće zatvore. No Batinić je i tu ostao dosljedan sebi.

– ‘Trash talk‘ sam po sebi nije ništa loše, ali ja jednostavno nisam tip koji može vrištati na svog protivnika. To mi ne leži. Nije to moj pristup, iako razumijem kolege koji na taj način grade meč.

– Što se tiče ambicija vezanih uz UFC, bio sam na njihovu radaru još kada su 2016. godine došli u Arenu Zagreb. Nažalost, tada sam upisao poraz protiv Marcina Prachnia u FFC-u. Ako se otvori dobra prilika, naravno da mi je cilj okušati se u onome što s punim pravom možemo nazvati borilačkom Ligom prvaka.

Na tom je tragu razgovor vrlo prirodno skliznuo i prema širim Batinićevim ambicijama, onima koje izlaze izvan okvira aktualne obrane pojasa. Premda je potpuno fokusiran na Jakoba Nedoha i izazov koji ga čeka u Ljubljani, hrvatski prvak nije skrivao da i dalje pažljivo promatra što bi mu budućnost mogla donijeti. UFC je, jasno, i dalje vrh piramide, pozornica o kojoj sanja gotovo svaki ozbiljan borac, a Batinić pritom ne ostavlja dojam čovjeka koji mašta nerealno, nego borca koji je svjestan da takve prilike dolaze samo onda kada ih i sportski zaslužiš.

Dotaknuli smo se ubrzo i neizbježne teme Mirka Filipovića, imena koje u domaćem borilačkom prostoru i dalje ima gotovo mitsku težinu. Na pitanje o mogućem Cro Copovu povratku, Batinić je ostao odmjeren, ali i dovoljno znakovit.

– Nije na meni da govorim hoće li se Mirko ponovno boriti. Iskreno, smatram da on najbolje zna treba li još jednom ući u ring ili kavez. Bila je aktualna priča o egzibiciji s Fjodorom Emelianenkom, a sada se najviše spominje ova s Hatefom Moeilom. O tome zaista ne znam ništa konkretno, ali ako netko iz Cro Cop Teama treba riješiti Moeila, nudim se i ja. Što se tiče Mirkove forme, samo ću reći da nama mlađima na svakom treningu objasni po par stvari.

U toj je rečenici, izrečenoj uz osmijeh, ipak bilo i nečega više od same dosjetke. Batinić nije skrivao da ga privlači ideja dodatnog iskoraka, pa i mogućnost da jednog dana napadne pojas u teškoj kategoriji.

– Privlači me taj status dvostrukog prvaka. Impresivna mi je sama pomisao da mogu napasti i pojas u teškoj kategoriji. O tome sam već razgovarao i s Draženom Forgačom. Opcije su otvorene, a sve je stvar vremena, konteksta i prostora. Ja sam uvijek za tu mogućnost. Za kraj, zahvalio bi se i svojim sponzorima bez kojih ništa ne bi bilo moguće.

Iz takvih se rečenica lako iščitava Batinićev mentalni sklop. Nema razmetanja ni svojevrsne potrebe da unaprijed najavljuje ono što se možda nikada neće dogoditi, ali jednako tako FNC-ov prvak u poluteškoj kategoriji ne pribjegava ni lažnoj skromnosti. Ambicija postoji, i to vrlo opipljiva. Samo je, kao i kod svega drugoga u njegovoj karijeri, upakirana u ton čovjeka koji zna da se velike stvari ne osvajaju lajanjem u prazno, nego trenutkom u kojem se ukaže prilika i sposobnošću da je tada zgrabiš. Takvi su ljudi, ispostavit će se, i najopasniji.