KAKO JE NOVAC UKRAO NOGOMET I PODREDIO GA SEBI Bobanov Milan savršen je primjer, a odlaskom kapetana Vatrenih ogoliti će se sva surova istina!

U prosincu se slušalo i čitalo o fenomenalnom Real Madridu i lucidnom treneru Zidaneu. U siječnju se slušalo i čitalo kako je Guardiola pročitana knjiga i potrošen. City, kazali su, treba novu momčad i trenera. Više-manje mjesec dana kasnije, možemo čitati i slušati s istih izvora da je Zidane gubitnik, Real se raspada. Guardiola je pobjedom u Madridu pokazao da je čudo od stratega, a City neviđeno dobra momčad koja može osvajati sve. Kažu da je to moderno mijenjati stavove iz dana u dan.

Zanemarimo prevladavajuću zbilju današnjice komuniciranja - nije presudna istina o stvarima, nego stvar je uskog interesa - možemo prepoznati posljedice promjene stavova na nogometnu evoluciju. Ona je krenula putom golog interesa pojedinaca ili grupacija. Više nije bitno što je stručno logično i "nogometno". Svijet beskrupuloznih neimara vlastitih interesa prepoznao je u nogometnom okružju novu nišu ulaganja za enormne profite. Nogomet u kojem je prioritet izvlačiti profit, a ne razvijati natjecateljsku ambiciju, više nije sport.

Niti nogomet koji smo zavoljeli. Otkako je preplavljen novcima TV prava, sponzora, marketinga suvenira te transfera, apsolutno se sve podređuje diktatu onih koji to plaćaju. Nogomet je prigrlio slapove milijuna misleći da je to logično što ih pripada, a (zdrava većina) ljudi iz nogometa nisu razumjeli da će im se to papreno naplatiti. Novac je, naime, ukrao nogomet i podredio ga sebi. Oni koji ga vole i čine tako popularnim, oni više nisu prioritet.

Danas se doslovno događa da u ime biznisa čak i vlasnici, upravljači ili skupljači novca za klubove, svjesno čine štete nogometnom procesu u klubu jer im to financijski interes nalaže…

Jedan je primjer aktualan i simboličan jer je vezan i za Hrvatsku. AC Milan bio je avangarda kluba koji je imao primjerenu ravnotežu poduzetničkih interesa (Berlusconi), ulaganja i natjecateljskih ambicija. Taj Milan je od 1986. godine počeo put svjetske dominacije, sve do vremena prekida te ravnoteže. Kad su u nogomet ušli ruski oligarsi, šeici, i time potakli na ulaz američkih krupnih kapitalista, simbolički početkom trećeg milenija, razvio se novi DNK nogometa.

Presudno je postalo koliko se zarađuje, a manje koliko se pobjeđuje. Zato je Liga prvaka postala Liga bogatih, gdje se događa da je najmanje prvaka koji dominiraju. Zato se pokraj Eurolige, kao drugog razreda sada uvodi i treća razina, za (polu)siromahe Europe. Zato se stalno podgrijava projekt nogometnog NBA za bogate, koji će uzeti "svu lovu" i dijeliti je između sebe. Njih 20-ak klubova. AC Milan je prije koju godinu od čudnog kineskog investitora preuzeo visoko rizični američki Fond Elliot, ovrhom zbog kredita koji je dao tom Kinezu! Špekulativni fond je moćan, barata s 45 milijardi dolara. No, nogomet ih ne zanima.

Zapravo zanima ih da Milan, koji su dobili za smiješnih 300 milijuna eura, vrijednosno podignu i što prije prodaju za višestruko više novca. Zato ne žele ulagati u igrače, trenere i ambicije, te dovode navijače navikle na vrhove, do očaja. Zato su sve karte bacili na gradnju novog stadiona. Žele zonu oko Meazze komercijalizirati, rezidencijalnim, poslovnim i zabavnim sadržajima. Kako im Grad ne želi izići ususret tom projektu, jer osjećaju da su zanemarili značaj i slavu velikog kluba, upravljači fonda postali su vrlo nervozni.

Kad su doveli Zvonimira Bobana, da uz Paola Maldinija ljetos preuzme sportski sektor, mislilo se da su shvatili kako moraju vratiti Milan u vrhove nogometa Italije, pa Europe, ulažući u struku i igrače. No, sada se dade zaključiti da su to učinili samo da bi imenom legendi kluba primirili nezadovoljne milaniste. Čim je Milan nakon nekoliko logičnih pojačanja (tipa Ibrahimović) i prijelaznog roka počeo s boljim rezultatima, a Boban i Maldini tražili budžet za ljeto i nastavak jačanja kadra, više nisu mogli sakriti da ih to ne zanima.

Prije Nove godine su već iza leđa stručnog tandema, dogovarali s njemačkim trenerom Ralf Rangnickom da preuzme sve stručne ovlasti u klubu! Naputak je da kao nekad u RB Leipzigu dovodi jeftine mlađe igrače koji će se kasnije skuplje prodati. Znači, ne zanima ih ambicija, nego biznis. To su pokazali i tako što su u klubu promijenili zaposlene, pa su sada tamo većinom Nijemci, Englezi, a gotovo da nema više Talijana i milanista. Jasno je zašto. Žele bespogovorno djelovanje u korist poslovnog interesa. Kako to misle uraditi bez rezultata u nogometno zanesenoj Italiji, s tako slavnim klubom, nije baš jasno. Boban i Maldini su već dali naslutiti da neće tako raditi. Što nas upućuje na to da će izaći iz tog nenogometnog projekta. Tada će se ogoliti surova istina da povratak Milana u vrh Italije i Europe ostaje tek pusta želja milanista...

Ono što je unutar našeg nogometnog sokaka već i te kako vidljivo, to je praćenje "modernog trenda". HNL više nije nogometno nego financijsko predvidljivo natjecanje. Stručne vizije nisu podređene nogometnoj politici nego slijede politiku novčanih tijekova. Zato što smo mali to se sve još bistrije vidi. Posljedice se već naziru u manjku kvalitete, a uskoro će i u kvantiteti nastati kriza. Govorimo ne samo o igračima i trenerima, nego i o klubovima. Interesi potiču atmosferu oglašavanja kako sve cvjeta, Liga nam je super, a svijet luduje za Hrvatima. Kako istine očito nisu bitne, ako ljude to usrećuje, neka tako i bude...