Kad je ljetos u Ljubljani organizirana proslava 25 godina ABA lige, jedan od uglednih gostiju bio je i Chus Bueno, direktor Eurolige, koji se na jednom panelu suočio s pitanjem Dragana Bokana, predsjednikom Budućnosti i jednog od ključnih ljudi regionalnog natjecanja:
- Kako je moguće da Euroligu igra klub koji postoji tek dvije godine?
Iako je Dubai - o njemu je riječ - također član ABA lige, Bokan se nije ustručavao upozoriti na očito krivi smjer u kojem već duže vrijeme ide elitno košarkaško natjecanje Starog kontinenta. Međutim, odgovor na svoje pitanje nije dobio, Bueno ga je u maniri najboljih političara vrlo vješto izbjegao, ali to nije nimalo promijenilo, odnosno opravdalo činjenicu da Dubai sudjeluje u Euroligi.
Jer direktor - kao i cijela košarkaška Europa - zna odgovor na Bokanovo pitanje i on glasi: Dubai je tu zbog - novca. Iz istog razloga zbog kojeg je Abu Dhabi dobio domaćinstvo Final Foura. Euroliga ne može - ili ne želi, svejedno - odbiti arapske milijune...
A Dubai, koji je u svojoj debitantskoj euroligaškoj sezoni ostao na korak od doigravanja, dok je osvojio ABA ligu, to vrlo vješto koristi. I već sljedećeg proljeća želi konkurirati za naslov europskog prvaka. Iako dolazi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, odnosno iz Azije. Što opet ne bi bio presedan jer šest puta je europski prvak bio Maccabi iz Tel Aviva, koji također dolazi s azijskog kontinenta, makar Izrael geopolitički pripada Europi. Dalje, još 1949. je europski prvak bio - Egipat, koji je do 1953. igrao na četiri eurobasketa.
Međutim, unatoč svemu tome, slučaj Dubaija je po mnogočemu poseban, zapravo presedan europske košarke. Samo godinu nakon osnutka 2023. je zaigrao u ABA ligi, ujesen 2025. već i u Euroligi, s time da ni ne sudjeluje u svom nacionalnom prvenstvu, kojim od njegovog ustanovljenja prije samo 13 godina dominira Shabab Al Ahli, viceprvak Azije iz 2024.
Kad dodamo da u trećoj godini njegovog postojanja za Dubai tek treba zaigrati prvi igrač iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, što se sigurno neće dogoditi u skorijem razdoblju, nemoguće je sportskim argumentima opravdati euroligašku pozivnicu koja ni na koji način ne utječe na razvoj košarke u ovoj bliskoistočnoj zemlji.
Stoga Europa definitivno nije spremna na prvaka iz Azije, čemu Dubai kao klub stremi i pritom na ostvarenju tog cilja ne štedi novac. Opet, nije sve u novcu, pogotovo kad govorimo o angažmanu najvećih zvijezda. Zapravo jedina koja je izabrala Dubai ispred nekog od europskih velikana bio je prošle godine Džanan Musa. U poznim je godinama pak tamo stigao Toko Šengelija (35), u još poznijima Marcelinho Huertas (43), dok je između ostalih "ponudu koja se ne odbija" odbio naš Mario Hezonja kojeg je Dubai vabio s ugovorom od pet milijuna eura netto po sezoni, odnosno tri puta više od onoga što trenutno zarađuje u NBA ligi igrajući za Cleveland.
Međutim, Dubai i ove sezone ima momčad koja može biti konkurentna svima u Euroligi, nakon 12 odigranih kola su na pobjedu od vodećih Valencije i Olympiacosa, uz rame Fenerbahčeu, Barceloni, Panathinaikosu i Žalgirisu, ispred Real Madrida, Efesa, Maccabija... Ljetos je na klupu stigao Xavi Pascual, negdašnji prvak Europe s Barcom, bivši trener Panathinaikosa i Zenita, čiji je zadatak društvo iz Ujedinjenih Arapskih Emirata još približiti europskom vrhu te u konačnici donijeti titulu na Bliski istok. Pritom će imati podršku kluba u smislu "neograničenog proračuna" pa Europa stoljećima kasnije - ovaj put kroz košarku - ponovo strijepi od prodora Arapa na Stari kontinent...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....