Nakon što dres Cibone za novu sezonu nije zadužio Krešimir Radovčić, Cibona je ostala bez kapetana, a kao onaj čiji će glas imati najveću težinu u svlačionici, izabran je 36-godišnji Zadranin Marjan Čakarun, koji je na pola lanjske sezone stigao pod Toranj kao najbolji igrač Samobora i do konca sezone je svojim partijama, ali i profesionalizmom zaradio ugovor i za ovu sezonu.
Uostalom, sjetite se samo kako je Čakarun uoči doigravanja zaradio tešku distorziju gležnja, ali je stisnuo zube i ukazao se na terenu u najvažnijim utakmicama sezone, a njegovi skokovi su u završnici majstorice za prvaka itekako odveli vodu na Cibonin mlin.
Novi kapetan javio se s Lošinja, gdje se Cibona sprema za novu sezonu.
- Ova kapetanska traka u novoj sezoni za mene je iznimna čast i doista sam zahvalan klubu i suigračima što su u meni prepoznali kapacitet za preuzeti kapetansku ulogu. Time sam jednostavno oduševljen i prihvatio sam tu obvezu sa zadovoljstvom, a maksimalno ću se potruditi da svoju ulogu opravdam kako na terenu, tako i van njega.
Uostalom, on je sada i najstariji u svlačionici.
- Jest, iza mene je Vuković. A bio sam u dva kluba kapetan. Dok sam igrao za Kvarner, ali i u Mađarskoj u dresu Szolnoka.
Kakav je Čakarun, najbolje bi se moglo opisati baš u toj neviđenoj želji za igranjem doigravanja, iako je gležanj bio daleko od onoga koji bi omogućavao normalno treniranje i igranje. Zapravo, teško da je trenirao, nije mogao, samo je igrao...
- Ne bih to nešto posebno volio isticati, jer svaki sportaš je naučio da mora ići preko granice bola. To je nešto što svaki sportaš ima u sebi. Uvijek sam znao da ne postoji niti alibi za bilo kakvu situaciju u kojoj se nađeš. I zato ne bih to isticao, a kad se igra za trofej, za naslov prvaka, onda tu nema niti kalkulacija. Nije bilo ugodno sve skupa, ali na koncu se višestruko isplatilo.
Tijek ljeta je tu neugodnu ozljedu i ostavio sa strane.
- Sanirana je ozljeda, ali gležanj mi je još natečen. Trebat će vremena da poprimi nekadašnji izgled, ali što se tiče svih pokreta, normalno ih sada radim. Iza nas su već dva tjedna treninga, nisu to lagani treninzi, treba izdržati sve izazove koji će biti ispred nas ove sezone u igranju tri natjecanja ove sezone.
Znaju li uopće igrači, jer u Ciboni to niti jedan od njih nije doživio, da Cibona na pripremama izvan Zagreba nije bila valjda od 2013. godine?
- Nismo došli na Lošinj uživati, ali u srijedu smo, nakon pet vezanih dana teškog rada, odradili teretanu ujutro, pa imali ostatak dana slobodno. Svaki klub danas gleda kako uštedjeti, a pritom imati što je moguće veći fond kvalitetnih igrača. Međutim, potrebno je ponekad maknuti se iz rutine priprema, prekinuti malo monotoniju kako bi se stekli svi preduvjeti da se što je moguće kvalitetnije krene u sezonu. Uostalom, ovo je sjajno vrijeme i da se momčad međusobno upozna. OK, ne možemo se mi mjeriti s uvjetima kakvi postoje u NBA ili Euroligi, ali ovakve su stvari neophodne.
Stiglo je i ponešto novih igrača. Iako je bilo nekih nepoznanica oko McGilla, stigao je i on, ali i Battle i Mitchell, tri nova Amerikanca...
- Ono što nas je držalo lani, ono što nas je krasilo jest da se svlačionica držala kao jedan, a sve to nam je pomoglo da i kad bi se dogodili neki padovi tijekom utakmica, znali smo pronaći način da iz tih problema isplivamo. Sada mogu reći, a ovdje nas je 15, kako mi se čini da se ponavlja ista priča. Nitko tu ne odstupa karakterom od ostatka momčadi, sve su to dobri karakteri, pravi natjecatelji. I tako to treba graditi, jer nekada se dogodi da se pojavi neki individualac koji odstupa od ostatka momčadi i takvo što se vrlo brzo vidi i uvijek se ispostavi da kasnije ispadne problem. Kažem, za sada nemam niti jednu zamjerku, a što se tiče američkih igrača, stvarno su odlični. Hepa je tu već od lanjske sezone, o njemu ne valja trošiti riječi, a po mom sudu sva trojica novih Amerikanaca su jako dobro skautirana.
Kako uopće svlačionica diše u zahtjevnoj sezoni koja sa sobom nosi igranje usporedo u tri natjecanja?
- Neće to biti jednostavno, ali i klub i igrači su sa svime upoznati, nema tu tajni i na sve smo spremni. Ovisit će puno toga ne toliko o fizičkoj spremi, koliko će biti važna mentalna čvrstina. Moraš jednostavno biti spreman putovati svaki drugi dan, moraš biti spreman igrati tri utakmice tjedno. I fizička sprema za takvo što dolazit će kroz ritam utakmica. Jedno je suho trčanje, a drugo je forma koja izlazi iz kontinuiteta utakmica. Naravno, trebat će nam na početku, jedno prva tri, četiri tjedna kad krene raspored s tri utakmice tjedno, faza prilagodbe. Kažem, klub, govorim tu o uredima, ali i teren, za takvo što bit će spremni. A s druge strane, meni toliki broj utakmica neće biti problem, bolje je uvijek igrati nego trenirati.
Kakvi su ciljevi sezone? Domaći trofeji se tu podrazumijevaju kao ono na što će se ići, ali kakva su očekivanja u Ligi prvaka i ABA ligi?
- Sigurno možemo, ali nisam od onih koji se voli unaprijed busati u prsa. Kao sportaš, kao kapetan sada, jasno je da ciljamo na najviše. Imamo kvalitetu i ona neće biti upitna, imamo i taj pobjednički mentalitet koji smo izgradili lanjske sezone, a kad igramo, onda igramo da dođemo najdalje što možemo. U svakom natjecanju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....