Iako ih formalno nije bilo nigdje kad se osnivala, srpski klubovi su kroz ABA ligu dobili sve što su željeli

Bio je 29. rujna, godina 2001. Tek koji tjedan nakon što su se avioni koje su oteli teroristi zabili u Twinse, a slijedom toga se okrenuo svijet koji smo do tada poznavali i traju ti krakovi sve do danas.

Tog 29. rujna, prije četvrt stoljeća, u Podgorici je otvorena ABA liga, isprva nazvana Jadranskom. Igrali su Budućnost i Cibona, dva od četiri kluba (Olimpija, Bosna) koji su pokrenuli inicijativu spajanja košarkaških proizvoda s ovih područja u vrijeme dok se još dimilo iz zgarišta ratova devedesetih.

Koji sat ranije u Ljubljani su zaigrali Olimpija i Široki, pa je ta zgoda uzeta kao orijentir prema kojemu su neimari regije proslavili u petak navečer u Ljubljani četvrt stoljeća ABA lige. Iako, pravo otvaranje bilo je u Podgorici, istoj onoj odakle dolazi danas Dragan Bokan, koji iz svojih tvrtki puni proračun Budućnosti već godinama i ne može blizu moćnika iz Beograda, ali ne može niti do Eurolige. Za razliku od Dubaija. Pa stoga i ne čudi da je isti taj Bokan zapitao čelnika Eurolige koji je gostovao u Ljubljani: "Kako je moguće da je u Euroligi klub koji ima tek dvije godine i koji uopće nije iz Europe?"

U tom pitanju krije se mnogo razloga zašto je košarka izgubljena u cijelom košmaru natjecanja, različitih pravila, bez jasne hijerarhije i sa sve manje razumijevanja među navijačima.

Slovenska ideja (Sagadin, Lorbek) stigla je na plodan teren tada dosta jake hrvatske košarkaške misli (Miličević, Radić, Bilić) i usprkos svim podmetanjima, blizini rata i svim mogućim preprekama, istrpjela je sve udarce. I napravio se dobar temelj. Iako je jedan od uvjeta na startu bio da srpski klubovi nemaju što tražiti u toj ligi, daleko od očiju javnosti radilo se upravo na njihovu dolasku. Prvo Zvezde, a onda, stanovitom ucjenom, i Partizana. Koji je odmah postao pobjednička dinastija u ABA ligi, da bi tu ulogu kasnije preuzela Zvezda. Danas se smjenjuju na toj poziciji, jer im ABA u međuvremenu ništa ne znači, pa puste i "staro mjesto na Jadranu", Dubai, do trofeja.

Iako ih formalno nije bilo nigdje kad se liga osnivala, srpski klubovi su kroz nju dobili sve što su željeli. Supremaciju na prostoru bivše države, koristeći pogodnosti platnog prometa mimo EU standarda, pogodnosti u kojima su državne intervencije punile klupske proračune, što sve nisu mogli klubovi u Sloveniji i Hrvatskoj. Stigao je tu i ugovor o TV pravima, debelo preplaćenima, kako bi se tako učvrstila moć, a liga ga je potpisala s TV kućom u vlasništvu politbiroa Aleksandra Vučića.

U svemu tome su Hrvati postajali sve beznačajniji, a u sportskom smislu i posve nevažni kad je Cedevita otišla u Sloveniju i tamo spašavala Olimpiju od propasti. Iako se i dalje provlačio narativ kako se "liga vodi iz Zagreba", to je samo formalno bilo tako, jer se Liga vodila iz Zagreba na način da se za svaku odluku "išlo po mišljenje u Beograd".

Srbija je u tome dobila ulogu kakvu je oduvijek obožavala, ne samo u košarci, ne samo u sportu. Imala je privilegirani položaj u zajednici, kontrolirala je sve ključne mehanizme (TV prava, suci, natjecanje), a pritom je košarkaškom moći "u regionu" pumpala percepciju vlastitih žitelja o tome kako su Srbi jaki i moćni, zanemarujući bijedu u novčaniku tog istog naroda.

Isti ljudi koji su pokrenuli ABA ligu, zbog privatnih interesa, a samo su oni i danas važni, potpisali su i najveću izdaju u povijesti hrvatske košarke. Hrvatska je, kao i Slovenija i Srbija, imala svoje zajamčeno mjesto u Euroligi. Onda se pristalo na dva mjesta za Euroligu s ovih prostora, a ona su se određivala temeljem plasmana u ABA ligi. Kad smo stigli do toga da ta dva mjesta budu srpska, više se nije niti odlučivalo kroz natjecanje o putnicima u Euroligu. Da čelnici hrvatske košarke nisu tada prepustili svoje fiksno mjesto, Hrvatska bi i danas imala euroligaša. Sada smo miljama daleko. Iako su baš naši klubovi osvojili kombiniranih pet naslova prvaka Europe. Svi zajedno u regiji samo dva. Od toga Srbi jedan. I nitko, nikada više neće osvojiti ništa.

Jer, Španjolci su naučili posao. Jorge Garbajosa je predsjednik FIBA Europe, Chus Bueno glavni u Euroligi, Pau Gasol gura NBA Europe, a od subote se o sucima u ABA ligi brine Miguel Angel Perez, dok su treneri Zvezde i Partizana - Španjolci...