Imati u momčadi što je moguće više ljudi koji su sposobni kreirati za sebe i druge, neki je model po kojemu se danas nastoje slagati košarkaške momčadi.
U Ciboni su, eto, ovoga ljeta napravili temeljnu rekonstrukciju momčadi, potrošili i duplo više novca, a pritom su zanemarili ključnu premisu koja ih je, konačno, dovela i do naslova prvaka. Tada je momčad, u tim završnim mjesecima protekle sezone, izgledala kao stroj koji je u svakom trenutku imao glavu i rep. Zato jer je uzde u svojim rukama držao Žan Mark Šiško, kojemu nije bilo potrebno otići na dvadeset poena svake večeri da bi bio najbolji na terenu.
Kad je Šiško napustio Cibonu, jedna od prvih akvizicija ovoga ljeta bio je Rickey McGill, koji je po profilu playmaker koji će činjenicu da je kod njega lopta iskoristiti primarno za sebe, stvoriti pozicije za realizaciju, a tek nakon toga pogledati i suigrače.
I to ne mora biti nužno loše, ali postaje kad u momčadi imaš još samo dva igrača koji se trude razigravati sa svojih pozicija, a da problem u toj priči bude veći, oba su centri. Lovro Mazalin i Marjan Čakarun to mogu raditi nakon short-rolla, ali, eto, iako kapetan, Čakarun nije bio u momčadi u prvom ogledu ABA lige.
Ostatak vanjske linije, a posebno je to slučaj kod Khalifa Battlea, u stanju je kreirati samo za sebe, a pritom je Battle i veća klasa od McGilla. Nešto će tu kreirati Roko Badžim, on može pozvati pick, ali ovisi jako o tome kakav je prvi igrač na lopti, a to je McGill. I za sada se tu ne vidi kemija.
Kad umjesto McGilla uđe u igru Lovro Gnjidić, onda se vraćaju stari problemi, jer Gnjidić se puno bolje osjeća na terenu s još jednim kreatorom, kakav je lani bio slučaj u Dubravi s Wrightom, nego kad mora sam kreirati svaki napad. Zajedno su McGill i Gnjidić, što je jedan izlaz iz problema, u Ljubljani igrali premalo.
Cibona je izgubila od Olimpije prvu utakmicu u regionalnoj ligi ove sezone, nakon što joj se raspala organizacija igre, a posebno je patila u onim minutama kad na terenu nije bilo McGilla i Mazalina, pa je momčad ostala na izoliranim rješenjima Battlea. Cibona je u čas ostala na vjetrometini, a kako je to još uvijek momčad u stvaranju, tako će i svaki propušteni napad utjecati i na obrambeni angažman, pa se sve to pretvori u kombinaciju koja će se često kolokvijalno nazvati "crna rupa".
Uključivanje cijele petorke u utakmicu je zadatak u kojemu McGill jednostavno mora rasti kroz sezonu, jer Ciboni je nasušno potreban playmaker koji dovodi sve svoje suigrače u komforne situacije.
U Ljubljani je to i kad je Cibona bila u svojim dobrim minutama znalo izgledati na način da u pick and roll igri sudjeluju dva igrača, a trojica gledaju. Kad se pick igra svede na to da u njemu sudjeluje cijela petorka, onda to postaje momčad i tu je primjetna kemija u igri.
Može li takav iskorak u svojoj karijeri napraviti u ovoj sezoni Rickey McGill, tek će pokazati nadolazeće utakmice.
Nakon poraza u Ljubljani, Ivan Rudež je pak podijelio s javnosti ove misli:
- Mislim da mogu reći da sam u većem dijelu utakmice zadovoljan s obranom što se tiče rotacija. Popustili smo, dopustili lagane prodore Cowana kad nismo trebali, što im je olakšalo taj težak period u trećoj četvrtini. Pojavila se crna rupa u inicijaciji napada, kad smo stvorili prednost krajem treće četvrtine, tu smo popustili, prestali igrati jednostavno pod pritiskom i teže organizirali napad. Nismo bili jednostavno pravi, fundamenti su izostali. Malo više pameti, malo više fundamenta je nešto što će nam biti vodilja za sljedeće susrete - objasnio je Rudež.
A Cibona će se doslovno iz dana u dan morati početi popravljati ne bi li uhvatila ozbiljne konture momčadi. Između utorka, kad će ogledom s Galatasarayem otvoriti Ligu prvaka, pa u sljedećih 11 dana, Cibona ima na rasporedu odigrati čak pet utakmica. Galatasaray će ugostiti u Ligi prvaka, u ABA ligi će dočekati Slovan iz Bratislave i Borac, dok je u SuperSport Premijer ligi čekaju domaćinstvo Samoboru i jedina gostujuća utakmica u ovom razdoblju, ona kod Škrljeva.
Osim protiv Galatasaraya, u svim tim ogledima bi Cibona trebala biti favorit. I u svima njima bi morala popravljati igru. Pri tome bi Rudež trebao dobivati kemiju svojih nositelja, a to neće ići jednostavno ako se budu preskakale utakmice, što je zbog tri natjecanja plan pod Tornjem.
Tada će vrijeme potrebno Ivanu Rudežu za napraviti momčad od 14 igrača kojima raspolaže biti nešto duže nego što će to potrebe i rezultati kluba zahtijevati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....