Kako je nogomet bio mudriji od košarke

Euroliga je u posljednjih dana uključila mod kontrole štete. Negativnih vijesti nema ili, kad ih se ne može zaobići, onda ih se minimizira. Kad zaigraš u svom biznis-planu samo na jednu kartu, na širenje na Bliski istok, onda to, u nestabilnom okruženju kakvo već ono na Bliskom istoku jest, može poći po krivom.

Tako se proteklog vikenda u Abu Dhabiju igrao juniorski euroligaški turnir, a baš u vrijeme kad su na terenu bili klinci Monaca i Arisa začule su se detonacije. Da stvar bude gora, klinci su se u jednom trenutku povukli s terena, pa onda opet pokušali nastaviti utakmicu, ali tutnjava nije stala i bilo je jasno da od košarke neće biti ništa.

U istom tom Abu Dhabiju je prije deset mjeseci odigran Final Four, a da je kojim slučajem Euroliga dogovorila završni obračun na Bliskom istoku za rasplet ove sezone, već sada bi se morale tražiti alternativne lokacije. Usput, Euroliga se pohvalila kako je uoči ove sezone u Abu Dhabiju ishodila dva marketinška ugovora. Jedan je s DCT Abu Dhabijem, a to je zapravo državna tvrtka, Ured za kulturu i turizam, a stigao je tu i bogati sponzorski ugovor s Etihad Airwaysom.

"Ova suradnja pojačava status Abu Dhabija u globalnom sportu i označava ključni trenutak u komercijalnoj evoluciji Eurolige i Eurokupa, u dvoranama, tijekom TV prijenosa i na dresovima momčadi koji sudjeluju."

Tako je to složio euroligaški ured iz Barcelone, a košarkaški mediji diljem Europe i šire raspisali su se o tome kako će Abu Dhabi krenuti tragom Dubaija i postati novi euroligaš. I prije toga zaigrati ABA ligu, a tu su šušku namirisali i lokalni šerifi.

I onda se prekine Next Gen turnir, onda se tko zna kako evakuiraju klinci koji su tamo igrali, u čas se zaboravi na sponzore i velike priče i spašava se što se dade spasiti.

OK, to je vrijeme u kojem živimo i na njega svi, sviđa li nam se to ili ne, moramo biti spremni. Ali, i u tom novom vremenu postoje veći i manji rizici. S većima sport, koji je po svojoj definiciji zabava, ne bi trebao imati posla. Ali, znate, novac...

Euroliga je tako krenula spašavati sezonu. Dubai će do konca igrati u Sarajevu i tu bi, zbog Džanana Muse i Kenana Kamenjaša, Jurica Golemac i njegova momčad mogli imati i glasniji domaći teren nego što je to onaj na Bliskom istoku. Hapoel će igrati u Sofiji, a Maccabi u Beogradu.

Ono što se moralo odgoditi proteklog tjedna se odgodilo, sada će se tražiti način da se sve nekako završi i sezona bude što je regularnija moguća.

I znate kako to već ide, košarka je takav sport, negdje u vrijeme kad su se skicirali novi okviri za Euroligu, Andrea Trinchieri, talijanski trener s hrvatskim korijenima, predstavljao se javnosti u Solunu, jer je tamo stigao ruku pod ruku s Miškom Ražnatovićem, a grčki mediji naveliko najavljuju da će PAOK, jer o njemu je riječ, biti novi euroligaš. Odjednom više nema priče o Abu Dhabiju, ili je tek gurnuta u stranu, jer sada je najveća vijest PAOK. Kako će PAOK u Euroligu? Tko zna, nekako. Izmislit će nešto, to je najmanji problem. Puno manji nego što je to bio kad su hrvatskom klubu uz pomoć domaćih izdajnika oduzimali fiksno mjesto u Euroligi. Lanjski snijeg? Možda, ali eto, ima nas koji nismo i nećemo zaboraviti.

Vratimo se na kraju na Bliski istok. Nogomet je nekada, tamo početkom devedesetih, učio od košarke kako implementirati Ligu prvaka, jer je nešto slično imala tada samo košarka. Onda su i biznis-plan učili od NBA lige, jer bolje tada nije postojalo. I sada.

Međutim, nogomet nikada, iako su izazovi bili veliki i još su, nije odlučio u svoj proizvod uključiti klubove s Bliskog istoka. Vlasnici klubova, europskih klubova, poput PSG-a, mogu biti iz tog dijela svijeta, ali Real i Manchester United neće odlaziti u Dubai ili Abu Dhabi, da ne kažemo u Rijad, odigrati redovne utakmice protiv domaćih velikana u sezoni.

Tu je košarka otišla korak dalje. Je li pogriješila, saznat ćemo, bojim se, vrlo skoro.