Petorka za budućnost! Evo tko su ljudi koji bi mogli zaokružiti Mijatovićevu Hrvatsku

Jeste li u prethodna dva prozora koja je odigrala Hrvatska na putu prema plasmanu na SP zamijetili da Tomislav Mijatović nije pozvao ili je imao signale da se neće odazvati, pa ih nije niti zvao, za prvi ili drugi prozor, sasvim svejedno, Antu Žižića i Luku Šamanića? Jesmo li zbog toga patili na visokim pozicijama?

OK, možemo sad razglabati o 19 napadačkih skokova s kojima su nas mučili Nijemci, kao i skakačkoj dominaciji BiH u Sarajevu otprije godinu i pol dana, no taj se problem u kvalifikacijama zna dogoditi zbog neuigranosti, jer defanzivni skok stvar je treninga, za koje se u ovom sustavu natjecanja nema dovoljno vremena. Posebno se to zna dogoditi s momčadima, poput naše, koje preuzimaju u obrani, pa visoki igrači ostanu na perimetru s malima, a niži na skoku s protivničkim centrima. Što nam se znalo dogoditi u oba slučaja.

I te stvari, kad god se budemo uigravali za neko veliko natjecanje, neće biti problematične, jer će se utrenirati. Ono što je bila poanta pitanja iz uvoda ovog teksta jest činjenica da je hrvatska košarka rijetko kada ostajala bez svojih ciljeva zbog visoke linije. Ostajali smo kratki u pravilu zbog - bekova.

Jer, u odnosu na postavu visokih u Zagrebu i Bonnu (Šarić, Ružić, Branković, Škara, a mogu na četvorkama pomoći Nakić, Božić i Hezonja), nama, eto, fale i Žižić i Šamanić, Roko Prkačin ovom zgodom nije izborio dres, a u SAD-u nas čeka cijela galerija visokih. Počevši od najboljeg Ivice Zupca, a tu je i Karlo Matković u NBA-u, pa onda u NCAA-u braća Ivišić, Jelavić, Jurić, Buljan...

I da, vjerojatno ćemo početkom srpnja biti bez Karla Matkovića, koji je, navodno, negdje u to vrijeme zakazao vjenčanje, ali snaći ćemo se.

E, sad, zamislite u kakvom bismo problemu bili da, recimo, Jaleen Smith iz tko zna kojih razloga mora otkazati. Strijepili bismo od svakog iole ozbiljnijeg protivnika, baš od svakog koji je razina iznad Cipra.

Hrvatska i dalje nema veliku bazu bekova, posebno bekova koji su u stanju igrati na lopti. U ovoj akciji je Smitha mijenjao Dominik Mavra, a obje je utakmice na klupi proveo Krešimir Radovčić. Dres nakon opatijskih priprema nije uhvatio Goran Filipović.

Oni će i dalje biti u kombinaciji, jer su tu od preuzimanja reprezentacije od strane Tomice Mijatovića. Međutim, izbornik je svjestan da će morati proširiti krug kandidata za bekovske pozicije.

Odlična sezona Lovre Gnjidića u Dubravi, a trenutačno vodi u MVP poretku u SuperSport Premijer ligi, ponukala je Mijatovića da mu dodijeli poziv za ovo reprezentativno okupljanje. Playmaker kojemu su svojedobno oni malo zaigraniji predviđali i NBA karijeru sada je na putu povratka u ozbiljnu košarku. U travnju će napuniti 25 godina i vremena još ima. Mijatović je bio jako zadovoljan onime što je vidio od Gnjidića na pripremama i samo od Gnjidića ovisi hoće li pozivi i dalje stizati, hoće li vratiti u svoje vlasništvo i dres reprezentacije. Podsjetimo, Gnjidić je na EuroBasketu 2022. bio u sastavu Hrvatske...

Tu je i momak koji je proteklog ljeta bio najbolji hrvatski igrač u U-20 reprezentaciji koja se vratila u A diviziju. Niko Šare je i dalje u Cedeviti Junior i premda se na Velesajmu ne igra naročita sezona, Šare je nastavio pružati dojmljive partije. Naravno, on je na putu razvoja, bit će tu amplituda, ali Šare je svakako igrač na kojega treba obratiti pažnju. U travnju će napuniti 21 godinu. Šare je proteklog ljeta bio pod paskom Mijatovića u reprezentaciji.

Jedan od onih kojega izbornik drži na radaru - Luka Krajnović

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Luka Krajnović je, pak, najbolji strijelac SuperSport Premijer lige, a nakon povratka s Gonzage i sezone u Cedeviti Junior, sada je u Samoboru. Još prije odlaska na jednogodišnje iskustvo u NCAA-u, Krajnović je bio MVP domaćeg prvenstva, tada u dresu Bosca. On će u travnju napuniti 22 godine i od svih nabrojanih riječ je o momku koji na najviše različitih načina može stići do poena. Iako nije čisti play, Krajnović puni i tu poziciju. Bio je proteklog ljeta u reprezentaciji, Mijatović ga sigurno prati.

Na koncu, stižemo i do dva beka koji su trenutačno u Splitu. Antonio Jordano igra vjerojatno svoju najbolju sezonu karijere, a pakleni šuter velika je uzdanica Splita. I bio je na posljednjem okupljanju reprezentacije, ali, poput Gnjidića, nije zaradio dres za utakmice s Njemačkom. I njegov doprinos na tim treninzima pohvalio je Mijatović, koji će na Jordana, koji je upravo napunio 27 godina, i dalje računati. Iskusan je to igrač sa šuterskim rangom i pritiskom u obrani koji je elitan.

Antonio Jordano

VLADIMIR DUGANDZIC/CROPIX Cropix

Nadalje, tu je i Vito Kučić, koji se ispod radara pojavio u Cedeviti Junior, a onda se prilagođavao na razinu više u Splitu i činjenica je da iz sezone u sezonu raste. Njemu će uskoro biti 24 godine, a zanimljiv je jer je drugačiji profil od ostalih.

Ovdje smo, naravno, govorili samo o igračima koji bi u skorije vrijeme mogli zakucati na vrata reprezentacije na vanjskim pozicijama. Jer, sve ono što stiže iz mlađih kategorija obećava da u budućnosti doista ne bismo trebali imati problema s bekovima. Toni Torbarina i Luka Bičić iz Zadra, Zdravko Perić i Ante Garac iz Cibone te Luka Ukić iz Splita trebali bi se isprofilirati u ozbiljne vrijednosti. A možda se pojavi i još netko, to se nikada ne zna.

S obzirom na to da su nam krilne pozicije trenutačno forza, jer tu imamo Marija Hezonju, Luku Božića i Tonija Nakića, ne smijemo niti tu zanemariti razvoj Antonija Sikirića, koji je bio i MVP Kupa Krešimira Ćosića odigranog uoči reprezentativnog prozora. A negdje je putem zapeo i Ivan Bogdanović, koji je također bio veliki potencijal i možda to opet postane.

Naravno, vratimo se za kraj na bekove. Onoga trenutka kad Jaleen Smith više ne bude opcija za naturaliziranog igrača, opet ćemo tražiti playmakera na inozemnom tržištu, jer to je jednostavno tako. Do SP-a to vjerojatno neće biti opcija. Kako sada stoje stvari.