Baš u vrijeme kad je sve odlazilo kvragu na Bliskom istoku, hrvatska i njemačka reprezentacija, kao da su si najbolje, a bilo je tu i poderanih glava kao podsjetnika na večer ranije, napunile su zrakoplov s kojim su odletjele za Bonn. Lica naših bila su veselija, iako je jutro, barem je takav dojam ostao, za sve bilo pomalo teško. U memoriji je već bila pobjeda Hrvatske od 93:88, u memoriji su ostali neki potezi Darija Šarića, neki Marija Hezonje, šuterske serije Roka Badžima, obrambene sekvence Jaleena Smitha ili Luke Božića, kontrola reketa Michaela Ružića. Ostalo je u memoriji kako je Draženov dom, pun kao oko, bodrio reprezentaciju.
- Ne, nikada nisam igrao u Draženovoj dvorani kad je ona bila puna. Uostalom, zadnji sam put igrao tu kad sam bio u dresu Zagreba, kao klinac, na utakmici ABA lige protiv Krke - sjeća se Mario Hezonja, koji je odmah nakon pobjede pričao o kemiji.
A njegova kemija poklopila se s onom Darija Šarića. Odigrali su zajedno bezbroj utakmica, od juniora Zagreba nadalje, a možda ni u jednoj od tih utakmica nisu bili toliko zajedno kao što su to bili u pobjedi nad Njemačkom.
- Posve su sazreli, baš ih je bio užitak gledati - dometnuo je Kruno Simon, danas sportski direktor reprezentacije, a nekada stariji reprezentativni suigrač obojice, i klupski, još tamo iz vremena Zagreba.
Usput će se Dario Šarić široko nasmijati na konstataciju kako su se u Euroligi fino preračunali kad se do posljednjeg roka, do 25. veljače, nitko nije odlučio potpisati Darija Šarića. Nakon petka, nakon što je Dario pokazao da vjerojatno u cijeloj Europi ne postoji takav visoki igrač, sada će puno skuplje stajati svakog onog tko ga bude želio u svojoj momčadi. Ne samo zbog 23 poena i sedam skokova.
Roko Badžim je, zatim, postao junak.
- Zadovoljni smo, sretni smo, iza nas je ostala velika pobjeda. Ali, svi smo svjesni da je ovo tek treća utakmica uvodne skupine i da nas već u nedjelju čekaju Nijemci. Svjesni smo da smo u stanju opet dobiti Nijemce, to da.
Jesu li ga Nijemci s nečim iznenadili?
- Trče, igraju u visokom ritmu, a ja na to osobno nisam navikao, jer se u turskoj ligi, odakle dolazim, baš i ne igra tako.
To je njemački stil, stil koji ima mješavinu španjolske brzine i litavske čvrstine. Puno skokova u napadu, kako bi se stvarala mogućnost za dodatne napade, puno šuteva za tri. Taj skok u napadu nas je mučio...
- Radili su nam problema s tim skokom u napadu. Oni idu po skok u napadu s pet igrača i tu moramo biti svjesni da će se neke lopte odbijati malo dalje, jer svi oni pritišću na skoku, guraju u leđa. Nekoliko puta smo zagradili, ali se lopta odbila preko nas. Moramo tu bolji posao napraviti.
Roku Badžimu je čudno čitati o sebi kao o nečemu novom, jer on je za sve koji smo unutra oduvijek ovdje. Uostalom, 28 mu je godina. Lani je propustio cijelu sezonu zbog najgore moguće ozljede, zbog puknuća Ahilove tetive, a onda se baš kroz prošlo reprezentativno ljeto vratio košarci...
- Ne znam što bih uopće o tome rekao. Sigurno je da je dobro da se nešto pozitivno oko košarke počelo događati. Nakon utakmice nas je, recimo, čekalo jako puno male djece, koja su se željela slikati s nama, to je za sve nešto novo...
To je i obveza. Kao i to da u svakoj utakmici treba biti najbolja moguća verzija sebe. Već u nedjelju kad nas čeka novi okršaj s Nijemcima.
- Znam da Justus Hollatz ima virozu, znam i da će svakako igrati Oscar da Silva. Nijemci će sigurno tražiti rješenja kako bolje odgovoriti na naša preuzimanja s kojima su se mučili. Mi znamo da će da Silva donijeti prijetnju šutom s distance i otvaranjem reketa. Mi ćemo tražiti nešto bolju obranu na Davidu Krämeru, više ćemo ga tjerati s loptom ulijevo - govori Tomica Mijatović, hrvatski izbornik.
U Bonn je, pak, poveo istih onih 12 igrača koji su igrali i prvu utakmicu, što, pak, znači da je zahvalio za ovu akciju Roku Prkačinu, Lovri Gnjidiću, Antoniju Jordanu i Goranu Filipoviću.
- Nisam sklon tome da puno mijenjam. Ali, svih 16 igrača koji su s nama bili na ovoj akciji dio su ovog tima - kazao je izbornik još u petak navečer.
I njemu je to bila posebna utakmica. Jer i on je prvi put vodio Hrvatsku u ovakvom ambijentu, prvi put samostalno, i uživao je. Blistao je.
Kao što je blistao Dario Šarić.
- Zagrebačka publika voli i razumije košarku. I doista bi trebalo sve učiniti da košarka ponovno postane važna u gradu - kazao je onaj koji je za vrijeme provedeno u Ciboni naučio puno o tom odnosu Zagreba i košarke.
Sada se na trenutak sve to vratilo. I to je i jedan od razloga zašto je Dario Šarić toliko uživao, zašto je Nijemce ostavio bez nade. Zašto su on i Mario Hezonja napravili nered. Na koji su se ostali samo nadovezali. DarMar. Štih-mač.
I da, nije to bilo posebno samo za njih. Jaleen Smith je i na ovo okupljanje stigao s obitelji. Uostalom, oni su kupili stan u Zagrebu. I dopala mu se priča oko igranja zagrebačkih klubova u europskim kupovima.
- Baš sam pričao sa suprugom kako ih sve više igra europska natjecanja. To je baš super - zagonetno se nasmijao, znajući da bi kao igrač s hrvatskom putovnicom bio vrlo zanimljiv nekom našem klubu.
Ako Cibona doista ide na ozbiljan proračun pod vlasništvom Victora Dodiga, Smith bi mogao biti prva adresa na koju će se pokucati.
Uza kraj, Alex Mumbrú, izbornik Nijemaca, rekao je...
- Bila je sjajna atmosfera i nadam se da ćemo s nečim sličnim mi moći uzvratiti u Bonnu.
Vidjet ćemo. Nedjelja od 18 sati. Moglo bi biti vruće. Itekako vruće. A mi ćemo tražiti novu pobjedu.
Bahato, zar ne?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....