Talijani se imaju čemu nadati protiv Amerikanaca, njima nedostaje jedna stvar, a bez toga se ne može pobjeđivati

Komentar Jurice Golemca:

Završen je TOP 16 na Svjetskom prvenstvu koji nam je ponudio pregršt iznenađenja i razloga za uživanje u košarci. Jučerašnji dan ponovno je bio odličan za sve nas koji volimo košarku, ali rekao bih da nije bilo nekih prevelikih iznenađenja. Za mene to nikako nije pobjeda Litve nad SAD-om, ili Latvije nad Brazilom, jer dosadašnje utakmice na turniru već su naznačile da se takvo što bez problema može dogoditi.

U četvrtfinalu je šest europskih zemalja, plus SAD i Kanada. Drago mi je zbog toga, jer se europska košarka ipak puno više bazira na momčadskoj igri, nego što je slučaj kod neeuropskih zemalja. A uvijek ću navijati za momčadsku košarku.

Da krenem s utakmicama. Talijani su protiv Portorika odigrali vrlo koncentrirano, s jasnom idejom. Portoriko se ne prilagođava, oni se ne znaju prilagoditi, oni su dobri samo kada se igra košarka koja njima odgovara. Talijani su odlično čuvali Tremonta Watersa, koji igra fantastičan turnir. Pajola i Tonut napravili su odličan posao na njemu, nisu mu dali da se razigra. Italija je jako dobra, to smo i najavljivali u startu turnira. Giampaolo Ricci je u ovoj utakmici bio jako dobar, Simone Fontecchio ne toliko, ali ne možeš uvijek zabijati 30. Međutim, Talijani imaju igru, imaju energiju i stoga se itekako imaju pravo nadati da mogu s Amerikancima u četvrtfinalu.

Nevjerojatno dobra Latvija nastavila je igrati po meni najbolju košarku na turniru. Artūrs Žagars i Kristers Zoriks dva su sjajna playa, malo poznata široj košarkaškoj publici, a dečki su odlični playevi, koji u svakoj situaciji razmišljaju momčadski. Oni su playevi koji sada imaju 23 i 25 godina, trebalo im je da malo stasaju za takve uloge, ali sada su tu i jako su dobri. Ne zaboravimo da Latvija igra bez ozlijeđenog kapetana Dairisa Bertānsa, to je nije poremetilo. Užitak ih je gledati jer uvijek traže igrača u boljoj poziciji, igraju brzo, s puno trke i stalno loptu guraju u leđa suparnika. Talentirani i puni energije, bit će ih jako zanimljivo gledati protiv Njemačke koja je također odlična.

Brazil je takvoj Latviji parirao dok je bio Bruno Caboclo bio "unutra", ali čim je ušao u četiri penala, Brazil je bio na izlaznim vratima, jer za njega nema zamjenu. Pokušao je Brazil zonom pratiti primiriti igru i Latvijce, ali oni su se brzo na nju adaptirali.

Slovenci su protiv Njemačke odlično krenuli, Dončić je izdominirao prvom četvrtinom, poveo je momčad do velikih 14 razlike. Svjedočili smo u tim trenucima velikoj svađi Schrödera sa suigračem pa ga je izbornik ostavio na klupi, da se malo smiri. To je svađi kumovalo i dosta loše suđenje, previše je bilo pogrešaka koje iritiraju igrače. Na turniru je suđenje baš bolna točka. Njemačka se nakon te prve četvrtine skupila, ubacila u visoku brzinu i Slovenci su potom ušli u nervozu, u svađe... Schröder doista igra vrhunski turnir, znamo da je dobar već godinama, ali nikada nije bio ovako dobar. Njemačka je i dalje bez sjajnog Franza Wagnera, koji se možda i ne bi trebao više vratiti, jer je dugo izvan stroja, a momčad ima odličnu kemiju. Latvija i Njemačka donijet će nam sjajnu i neizvjesnu košarku u četvrtfinalu.

Srbija je očekivano izdominirala Dominikansku Republiku. Srbija je puno zabijala kroz pick igru, Srbi su i puno trčali, igrali brzo.... Jović je razigravao vrhunski, Bogdanović odigrao bez pogreške, a i ostali su dali svoj obol u odličnoj momčadskoj igri.

Litva je na neki način napravila iznenađenje dana pobijedivši Amerikance, ali rekao sam već da SAD nikako nije momčad koja izgleda impresivno. Litva je trice u prvoj četvrtini gađala nevjerojatnih 9-9. Trčali su Litavci jako puno, skakali suparniku na leđa, što je možda bilo i presudno. Ameri jesu atletični, ali nemaju visinu za Litvu. Reavesa su Litavci uništili u obranu, nema igrača koji nije išao zabiti preko njega, a on je bio nemoćan. Amerikanci nemaju igru, sve se svodi na individualne akcije Edwardsa ili koga već. To nije prava košarka, tako se ne pobjeđuje u ključnim utakmicama. Za sve nas trenere i ljude iz košarke oni su samo pokazatelj da imena ništa ne znače ako nemaš igru, ako ne igrač momčadsku košarku. Zato će i Talijani imati šansu protiv SAD-a.

Španjolska si je na kraju dana ponovno pucala u koljena. Vodila je dugo, imala sve pod kontrolom, a onda sve prosula u zadnjim minutama. Willy Hernangomez je predugo bio na klupi, a bio je dominantan, zabio je 25 poena u 25 minuta igre. To je Scariolova pogreška. Kod Kanade je Brooks bio odličan, prebio je sve Španjolce, a Gilgeous-Alexander je sjajno zatvorio utakmicu, a i opet je otišao na 30 poena. Kanada djeluje kao dobra momčad, bolji su puno timski od Amerikanaca. No, malo rotiraju, ne znam koliko mogu izdržati u takvom tempu. Kanađani idu na Slovence, sve je otvoreno. Vidjet ćemo kako će oni odlučiti čuvati Dončića...