Slavi se u Laškom, malom mjestu u Deželi koje je poznato po, kako sveznali pretraživač kaže, svijetlom pivu specifičnog okusa, bogate pjene i karakteristične gorčine. No, to apsolutno nije razlog slavlja. Djelo je to Hrvoja Radanovića, mladog hrvatskog stručnjaka na klupi KK Zlatoroga, koji je potpisao jedan od povijesnih uspjeha kluba plasiravši se u doigravanje slovenskog prvenstva, gdje će u četvrtfinalu snage odmjeriti s moćnom Cedevita Olimpijom. Pritom, važno je znati da je Radanović to ostvario s najmlađom ekipom u povijesti lige. Naravno da smo tim povodom odmah nazvali čovjeka koji je prije Laškog radio u Kvarneru, Splitu, Beču, Šibenki i Cedeviti Junior. I odmah nam je otkrio ekskluzivu. Naime, nakon plasmana u doigravanje je sa Zlatorogom potpisao produženje ugovora na još tri sezone!
- Prezadovoljan sam, pogotovo nakon ovog velikog uspjeha. Ovo je malo mjesto koje živi košarku i ona je definitivno sport broj jedan. Ovaj klub prije svega ima dobro razrađenu strategiju i plan. I ono najvažnije, sredina je mirna za rad. Stvarno sam prezadovoljan.
Slavi li se u Laškom?
- Ma cijelo mjesto bruji o ovome. Samo ću reći da sam se sekundu prije kraja utakmice protiv Rogaške okrenuo prema tribinama i vidio ljude sa suzama u očima. Plakali su od sreće svi, i sadašnja i bivša uprava. Ovdje se doručkuje, ruča i večerava košarka.
Je li ovo povijesni uspjeh kluba?
- Definitivno spada u povijesne, ali Laško je klub velike tradicije koji je igrao Euroligu i ABA ligu, rušio velike protivnike... Ali da, uspjeh je stvarno velik.
Kad ste stigli, klub je praktički bio "u kanalu", kako ste preokrenuli situaciju?
- Ja sam nakon odlaska iz Cedevite priželjkivao baš ovakav angažman, a prije nego sam potpisao pozvali su me da dođem na utakmicu protiv Hopsija. Izgubili smo tada 20 razlike, ali energija koju sam ja vidio među tim momcima mi je ostala urezana i odmah sam rekao da to uzimam. Sve što trebate znati jest da smo dan nakon plasmana u doigravanje svi otišli u kapetana Zulića, a njegov tata je pripremio roštilj. A najljepša slika je ona djece koja su igrala basket u njegovom dvorištu.
Imate najmlađu ekipu slovenske lige, kolika je vama satisfakcija ovakav rezultat?
- Nama je prosjek godina u momčadi 19. Ne znam postoji li ijedna takva ekipa u Europi, da ti igrači ne statiraju nego rješavaju utakmice. Nama su utakmicu protiv Rogaške slomili 17-godišnjak, 16-godišnjak i 18-godišnjak, a 10 od šesnaest igrača na rosteru su praktično klinci. Mislim da je ovo i najmlađa momčad u povijesti slovenske lige.
U moru mladosti je i jedan hrvatski reprezentativac, Josip Santro. Kakav je?
- Talentiran i radan momak koji je željan napredovati i trenirati. Na njemu, kao i svim ovim momcima je da nastave raditi.
Slovenci u zadnje vrijeme izbacuju mnogo mladih, a kvalitetnih igrača, u čemu je tajna?
- Ja mogu pričati samo o mom klubu. Kod nas je strategija da igraju mladi i domaći igrači, a to očito daje rezultata.
Postoji li nešto što Hrvatska košarka može uzeti od susjeda?
- Glupo bi bilo da ja nešto s 34 godine pametujem i popujem, Hrvatska je puna mlađih i starijih stručnjaka koji jako dobro znaju što je dobro za našu košarku.
Dvomeč protiv Cedevite Olimpije dolazi vam svojevrsna nagrada...
- Naravno, tako je. Uživat ćemo u tim utakmicama. Igramo protiv ozbiljne Eurokup ekipe, a i meni će to biti najveća utakmica trenerske karijere. Susrećem se s jednim Zvjezdanom Mitrovićem i s njim ću se nadigravati. Dat ćemo sve od sebe, pa što bude.
Prije Zlatoroga bili ste u Splitu i Šibenki, klubovima koji su nedavno potpisali velike neuspjehe. Što mislite, koji su razlozi?
- Split je moj klub i to ne krijem. Čujem se na dnevnoj bazi s Gripama. Tamo su moji Riječani, Antonio Jordano, Vito Kučić i Paolo Marinelli i samo ću reći da Split zaslužuje sve najbolje, i zaslužuje otići do kraja u prvenstvu. I da, moram reći da ovaj vlastiti uspjeh sa Zlatorogom posvećujem Anti Grgureviću. Šibenku ne bi puno komentirao jer tamo nisam puno bio, ali mogu reći da se ove sezone najbolja košarka igrala pod Frankom Kalpićem, mojim nekadašnjim pomoćnikom i bivšim igračem.
Mnogi mladi Slovenci odlaze na sveučilišta, kao i hrvatski igrači, koliki je to problem za hrvatske klubove?
- To jest problem jer je odljev prevelik, ali ne mora biti nužno ni loše. Ne može se od toga obraniti, eventualno nekim razrađenim sistemom, ali zaista jako teško. Iako, to ne mora biti nužno ni loše jer se svi ti igrači u jednom trenutku moraju vratiti u Europu igrati košarku - zaključio je Hrvoje Radanović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....