‘Prsten WNBA prvakinje ne bih mijenjala ni za što, a želim na veliku scenu i s Hrvatskom‘

Ukupno 11 trofeja u pet zemalja, naslovi u Hrvatskoj, Sloveniji, Češkoj, Italiji i WNBA ligi, okruglo desetljeće uzastopnih nastupa u Eurokupu i Euroligi, dvije sezone u društvu najboljih svjetskih košarkašica “s one strane bare”...

Ovo je najkraći mogući životopis Ivane Dojkić (28), najbolje hrvatske košarkašice koja se ovaj tjedan nakon četiri godine vratila u reprezentaciju Hrvatske i s 27 poena u razbijanju Grčke zorno demonstrirala koliko je nedostajala izborniku Stipi Braliću. Jer Dojkić je svjetska klasa, djevojka koja je igrala za negdašnje osvajače Eurolige, moskovski Spartak i praški USK, onda za Celje i Schio, klubove koji posljednjih dvadesetak godina dominiraju u Sloveniji, odnosno Italiji, dok je danas u Reyeru iz Venecije, još jednom talijanskom velikanu.

Porečanka rođena u Rijeci već je s 12 preselila u Zagreb, došla u Dubravu, potom Trešnjevku, najveći "inkubator" hrvatske ženske košarke, da bi 2011. potpisala za Novi Zagreb te sa 16 osvojila dvostruku krunu u Hrvatskoj. Inozemnu karijeru počela je 2014. u Celju, iz kojeg je nakon dvije dvostruke krune u Sloveniji otišla u Moskvu, te preko Mađarske (Atomeromu Szekszárd) i Češke stigla u Italiju, gdje je od 2021. odigrala tri sezone u dresu bolonjskog Virtusa, s kojim je osvojila Superkup, te u prošloj došla do dvostruke krune sa Schiom. U međuvremenu se okušala i u WNBA ligi, 2023. odradila sjajnu rookie sezonu za Seattle, što joj je donijelo angažman u New Yorku i prsten prvaka godinu kasnije.

Karijera za respekt, uz tek jednu neostvarenu želju - nastup na najvišoj mogućoj razini u dresu reprezentacije, makar se i tu već okušala na EuroBasketu 2021.

- Jako sam sretna da ponovo igram za reprezentaciju, dok je igrati pred domaćim navijačima, pogotovo u Šibeniku, jedan poseban osjećaj - priča Dojkić nakon neočekivano visoke pobjede (98:73) protiv Grčke u 4. kolu kvalifikacija za EuroBasket.

U srijedu na šibenskom Baldekinu je Ivana Dojkić ‘torpedirala‘ Grkinje s 27 poena

NIKŠA STIPANIČEV/CROPIX

- Na Baldekinu je zaista bilo sjajno ozračje, tražila se karta više, što je i sve nas dodatno motiviralo pa smo odigrale utakmicu na zavidno visokoj energetskoj razini te došli do pobjede koja nas je dovela na korak od prolaska u drugi krug kvalifikacija. Sad u Danskoj i u Makedoniji trebamo tražiti barem tu još jednu s kojom bismo osigurali prolaz.

Koliko joj je nedostajalo igranje za reprezentaciju?

- Baš puno i drago mi je da sam ponovo tu. Posljednjih godina mi nije bilo lako uskladiti klupske obveze, kalendar je zgusnut i velika je fizička potrošnja, pa se nekad moraš prilagoditi i onome što klubovi traže. Sustav kvalifikacija s ovim “prozorima” vrlo je kompliciran, onda tu još imate europsku i WNBA sezonu, pa je tijekom godine teško naći neophodno slobodno vrijeme. Evo, i sad igram s koljenom koje bih trebala odmarati, nisam u idealnom stanju, dok klub nastupa u domaćem prvenstvu i u Euroligi, te imamo veliki broj utakmica u kojima nema prilike za bilo kakvu poštedu...

Koliko je zapravo sve to riskantno, pokazuje i slučaj Nike Mühl, koja je u prošlom “prozoru” ozlijedila gležanj i pauzirala tri mjeseca za svoj Sopron, dok joj je sad u šestoj minuti utakmice s Grčkom stradalo koljeno...

- Što više o tome razmišljam, to mi je nevjerojatnije. Jedino se možemo nadati da nije ništa strašno, da se ne radi o ozbiljnijoj ozljedi.

Nakon ovog kvalifikacijskog ciklusa slijedi završnica klupske sezone u kojoj Ivana s Reyerom radi velike stvari. Za plasman na Final Six u četvrtfinalu Eurolige eliminiran je Schio, koji pak nakon 20 odigranih kola ne zna za poraz u talijanskoj Serie A.

Ivanu i njezin Reyer sredinom travnja čeka nastup na Final Sixu Eurolige u Zaragozi

PROFIMEDIA

- Da, ostvarili smo povijesni uspjeh za klub, Reyer će prvi put nastupiti na Final Sixu. Također, bliži se doigravanje i vjerujem nove “bitke” u finalu sa Schiom. Ova sezona u Veneciji me vratila nakon što u prošloj nikako nisam uspijevala uhvatiti pravi ritam. Imam veliku ulogu u ekipi, trener mi vjeruje, igramo dobro i borit ćemo se za trofeje. Teško je poželjeti više od toga, ali ja uvijek želim više, po mogućnosti svake sezone osvojiti nešto.

Je li joj ambicija vratiti se i u WNBA?

- Svakako imam i tu ambiciju, pogotovo jer liga ide naprijed, više je novca, pojavljuju se novi klubovi. Doduše, trenutačno je nejasna situacija oko Kolektivnog ugovora, još se ne zna kad će krenuti sezona, pa mi je fokus na Europi. Također, tamo se planira produžiti sezona te postoji mogućnost da u slučaju odlaska u SAD zakasniš na europsko tržište, da klubovi zatvore svoje rostere. Treba vidjeti što će se dogoditi, kakve će biti opcije.

Kako Dojkić iz današnje perspektive gleda na svoje dvije WNBA sezone?

- Rookie sezona u Seattleu mi je bila sjajna, pokazala sam što mogu i tako stigla u New York, jer oni tamo ne dovode igračice po onome što pokazuju u Europi. U New Yorku sam imala sjajnu situaciju i nikad to ne bih htjela promijeniti. U osnovnom dijelu sezone dobivala sam priliku, dok u doigravanju svi skrate rotaciju na sedam, osam igračica i tu sam ja “izvisila”. Međutim, tada sam shvatila koliko je bitna uloga svih u ekipi, ta atmosfera u svlačionici. Zapravo sam u toj ulozi puno naučila, promijenila neke svoje poglede, na kraju još uzela i prsten. Sve to me definitivno učinilo još boljom.

Dojkić u dresu New York Libertyja s kojim je osvojila WNBA naslov

PROFIMEDIA

Kako je pred njom još puno godina dobre košarke, od toga bi profitirati mogla i naša reprezentacija, pred kojom je svjetla budućnost s obzirom na novu generaciju igračica predvođenu ovotjednim debitanticama Oliviom Vukošom i Leom Vukić, ali i Lenom Bilić, Petrom Božan, Hanom Arnautović, igračicama koje su prije nekoliko godina u Hrvatsku donijele europsku broncu U-16.

- Definitivno imamo veliki potencijal, protiv Grčke su mlade cure pokazale da se na njih definitivno može računati, odigrale su bez ikakvog straha. Imamo dobru budućnost ako se uspijemo skupiti u punom sastavu, što do sada nije bio slučaj, pa zbog toga ne treba davati neke velike najave. Međutim, izbornik Bralić nam je rekao da nas u sljedećim godinama vidi u vrhu europske košarke i ja mu vjerujem.

Ivana je sa suigračicama iz Reyera jesenas bila gošća na 82. Venecijanskom filmskom festivalu

PROFIMEDIA

Mlade će imati od koga učiti jer, uz Dojkić, tu je i četiri godine mlađa Nika Mühl (24), vršnjakinja joj Iva Slonjšak (28), nešto starije, ali još uvijek dovoljno mlade Ana-Marija Begić (32) i Andrijana Cvitković (31), onda Mihaela Lazić (25), Karla Erjavec (26), Matea Tadić (26)... Takav spoj mladosti i iskustva imao bi što reći i na samom EuroBasketu za godinu i pol dana.

- Moj je veliki san ostvariti nešto veliko s reprezentacijom, jer se još sjećam kad sam kao klinka gledala Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine i maštala kako ću i ja nekad zaigrati na toj sceni. Ključno je, ponavljam, da se mi kompletiramo, onda će se i ti snovi moći ostvariti - zaključila je najbolja hrvatska košarkašica.