‘Stanje igrača nije dobro, jedno će biti ključno. Raspored? Ove dvije utakmice su posebno važne‘

Malo je ljudi u svijetu košarke, ako takvi uopće i postoje, kojima je ime Ante Marović nepoznanica. On je na Gripama od samih početaka kluba i uvijek u istoj roli – pomoćnog trenera. Zbog toga ga ljudi vole nazvati i “vječnim pomoćnikom”. Prikladan dodatak bio bi i da je “vojnik kluba”, obzirom da je tu kad god ga klub treba. A treba ga i u ovom trenutku, vjerojatno najkritičnijem u aktualnoj sezoni. Dino Repeša s klupe je otišao nakon poraza od Dinama, trećeg vezanog nakon Ilirije i Zadra. Nije Split uspio materijalizirati osvajanje Kupa, drugog u dvije godine. Umjesto da se stvari pokrenu, opet su krenule nizbrdo. Tako su s Gripa krenuli u potragu za novim strategom, a dok ne stigne bijeli dim, javnost su obavijestili da momčad preuzima upravo Ante Marović. Idealan je to trenutak da malo čujemo i čovjeka koji se rijetko pojavljuje u javnosti, djeluje iz pozadine, a njegov je značaj za klub s Gripa neopisiv. Prije seta pitanja, poželio je kazati jedno.

– Moram zahvaliti Dinu Repeši na sjajnoj suradnji tijekom sezone koja je kulminaciju doživjela osvojenim Kupom u Zagrebu. Velik je to rezultat koji će uvijek ostati zapisan – rekao je Marović, s kojim smo porazgovarali o kritičnosti trenutka, rasporedu, psihološkom stanju igrača...

Realno, nezgodan je trenutak, treba spašavati sezonu. Jeste li spremni?

– Predugo sam ja u košarci da ne bih bio spreman kada stigne ovakav trenutak. Sport je nemilosrdan, nema u njemu skrivanja. Moraš pokazati da si uvijek spreman, makar izazov trajao jedan dan, jedan sat ili jednu minutu.

Niste iskoristili momentum osvajanja Kupa, u čemu je bio problem?

– Evidentno je da je ova ekipa do sada imala uspona i padova. Na Kupu smo bili u stvarno dobrom izdanju, odradili smo ga na vrhunski način i, u krajnjoj liniji, zasluženo osvojili trofej. Nakon toga je opet došlo do pada koji ovog puta traje malo duže. Neke utakmice u ABA ligi i hrvatskom prvenstvu nisu završile kako su trebale. Ta promjena trenera bila je neminovnost, ljudi u klubu su procijenili da je to potrebno u ovom trenutku. Na meni je da pokušam stabilizirati stanje. U prvenstvu ne smijemo ugroziti to drugo mjesto, dok se u ABA ligi treba boriti za regularno očuvanje statusa. Pa makar i kroz dodatne kvalifikacije.

Kako se osjećaju igrači, koliko ih je važno psihološki podignuti?

– Naravno da je to ključno u ovakvom stanju. Mi se košarkom, treningom i utakmicama moramo baviti jer nam je to posao, ali činjenica je da stanje u kojem se igrači nalaze stvarno nije dobro. No, mi smo tu baš da pokušamo podignuti neke stvari. Neće to biti lako, kao što neće biti lake ni utakmice protiv Kvarnera i Spartaka. Trenutak je jako nezgodan, ali pokušat ćemo se stabilizirati, odigrati nešto što će nam poslužiti kao priprema za Beč i Megu, sljedeće dvije domaće utakmice. Ljudi iz kluba intenzivno rade na trenerskim rješenjima, moje nije da o tome mislim. Treba dati sve od sebe u ovom teškom trenutku.

Imate osam utakmica u 17 dana, kako uopće postupiti?

– Tu je jasno da ozbiljan trening ne donosi puno. Ići će se od dana do dana, najvažnije je tu osluškivati stanje svlačionice. Nema tu nekog planskog treniranja, najvažnije je sada podrediti se igračima, vidjeti kako iz njih izvući ono najbolje. Koliko ćemo u tome uspjeti, tek treba vidjeti. Da je bajno – nije.

Svi govore da je obrana najveći problem ekipe, kako popraviti taj segment igre?

– Danas sve ekipe na bilo kojoj razini imaju prepoznatljiv obrambeni stil. Činjenica jest da mi u tom segmentu nismo bili baš nešto specijalno dobri, ali isto tako tu ima stvarno puno rezervi. S tim se segmentom moramo pozabaviti u ovom razdoblju. Nešto ćemo sanirati, a nešto pokušati. Vremena uopće nemamo. Na nekim stvarima smo već radili, o nekima smo pričali. Vidjet ćemo koliko ćemo uspjeti.

Je li teško djelovati na igrače, koliko je do vas na klupi, a koliko do njih na parketu?

– Nema tu puno filozofije. Ključna je sinergija između igrača i trenera. Ako ona postoji, onda je uspjeh u nekoj mjeri zagarantiran. Ali, ako ne postoji, onda stvari idu puno teže. Najvažnije je od svakog igrača izvući ono najbolje. Moramo raditi od dana do dana, čarobni štapić nemamo.

Koliko je zapravo važna uloga pomoćnog trenera i koliko se razlikuje od one glavnog trenera?

– Pomoćni trener bavi se skautingom protivnika i savjetima glavnom treneru, daje glavnom treneru informacije o protivniku, igračima... Pomoćnik mora imati svoje mišljenje, a ne samo klimati glavom. Glavni trener uzet će ono što misli da je dobro, ali kod njega je ključno da vjeruje u svoje ideje i u ono što radi.

Kroz vaše ruke prošlo je nebrojeno igrača, ima li netko koga posebno pamtite?

– Ne bih izdvajao nikoga. Mogu samo s ponosom kazati da sam surađivao s velikim brojem mladih, talentiranih momaka koji su kasnije postali igrači. A najvažnije mi je da su svi oni ostali pošteni, čestiti i ponizni. Svi oni vole klub, a ono najljepše je da se dan-danas jave, nazovu, pitaju...

U klubu ste cijeli život, koliko vam znače dva osvojena Kupa nakon 20 godina trofejne suše?

– Znamo svi u kakvoj je situaciji bio klub zadnjih 20 godina, znamo da smo imali raznih tereta i obveza. Grad nam je tu puno pomogao i pomaže. Naravno da su ova dva trofeja u zadnje dvije godine velika stvar za klub. To nam mora biti samo poticaj da u budućnosti budemo još bolji – zaključio je Ante Marović.