Finalna serija Zadra i Cibone, kako se može doznati, bit će posljednja u kojoj su na terenu mogla igrati samo dva stranca sa svake strane. Uz još dva na klupi. Sasvim je jasno da nove okolnosti u kojima se nalazi europska košarka nakon otvaranja NCAA tržišta, nakon milijunskih ugovora, u pravilu deset puta većih nego što su isti igrači u stanju zaraditi na realnom tržištu, moraju natjerati i najtvrdokornije čuvare domaćih vrijednosti na promjene.
Ideja prema kojoj su se administrativnim odlukama čuvali domaći igrački potencijali izgubila je svoju svrhu.
Svatko onaj tko je išta profitirao u domaćoj ligi, a posebno ako je izrastao do centarskih visina, otići će put NCAA. Tamo će, sasvim je jasno, zaraditi novac, a možda se ta priča oko školovanja u SAD-u nastavi, pa će se usput dobiti diploma, a košarka ili povratak u Hrvatsku ili Europu uvijek će nakon te američke avanture ostati kao opcija za budućnost.
Pritom će za svakog od tih igrača postojati rizik u manjem obujmu treninga kakvi već jesu u programima na sveučilištima koja nisu vrhunska. Pa će se neki od njih vratiti na kraju balade kao lošiji, ali bogatiji igrači.
No, to je vrijeme današnje s kojim se mora suočiti i naša klupska košarka. Iako postoji pomak u financijskim okvirima u kojima rade klubovi, iako je Savez otvorio kasu za one klubove koji igraju europska natjecanja, ali i po sustavima nagrada za sve one koji participiraju u elitnoj ligi, naši klubovi još su uvijek prilično hendikepirani na tržištu, posebno kad se na njemu pojave u isto vrijeme puno bogatiji.
Hoće li tri ili četiri stranca moći u isto vrijeme biti na parketu, tek treba vidjeti, ali možda je najbezbolnija odluka po kojoj ih se može registrirati četiri kao i do sada, a pritom bi svatko od njih bez ograničenja mogao i igrati. Pa i u istoj petorci.
Ako postoji bojazan da bi se netko od klubova mogao dosjetiti da napuni momčad s, recimo, četiri Amerikanca, uz dva, tri igrača koji uz hrvatsko posjeduju i neko državljanstvo susjednih zemalja, pa se samim time mogu registrirati kao domaći igrači, i to se može zaobići. Recimo, može se uvesti pravilo da se pod strance, bez obzira imaju li ili ne hrvatsku putovnicu, smatra svakog onog tko ne može zaigrati za hrvatsku reprezentaciju.
Ova odluka svakako bi popravila kvalitetu naše lige, ali, što je posebno važno naglasiti, ne bi utjecala na razvoj domaćih nada. Jer, onaj tko je kadar igrati za bilo koju našu momčad, svakako će igrati. A ionako će se egzodus prema NCAA nastaviti, čak i ako se na sveučilišta od sljedećeg ljeta neće moći ako je prije toga netko imao potpisan profesionalni ugovor. Što sada nije slučaj.
U sadašnjim okolnostima naši su klubovi – a o tome je nešto govorio Aleksandar Šćepanović, koji je vodio Kvarner ove sezone – primorani pristajati na cijene domaćih, iskusnijih igrača, koji koriste situaciju ne bi li naplatili manjak kvalitete na tržištu. A sva ta kvaliteta nije dostojna neke ozbiljnije priče kad se prijeđe granica.
Klinci koji su dobri, a sva je sreća da nam se sada javljaju generacije s dosta obećavajućih bekova, svakako će igrati. Iako, vidimo i da ne odlaze samo centri u NCAA. Već sada se zna da će put NCAA ovoga ljeta iz naše lige bekovi poput Vite Kučića (Split), vjerojatno i Nika Šare (Cedevita Junior), pa i Noe Zemljića (Cedevita Junior). Tamo će i krila poput Luke Skorića (Cibona), a vrlo vjerojatno i Antonija Sikirića (Split). No, i dalje su tu momci koji se tek trebaju rasplamsati, kao što su Zadrovi Toni Torbarina i Luka Bičić, već je sada na posudbi iz Zadra Andro Mirčeta u Samoboru, Cibona će vjerojatno vratiti s posudbe u Zaboku Brunu Bubala, Split će uskoro početi koristiti Luku Ukića, a Cibona sprema Antu Garca i Zdravka Perića.
Za svakog od njih bit će mjesta. A četiri stranca na terenu značit će i bolje momčadi, bolju ligu. Sve do onoga trenutka kad će bilo koji od naših klubova moći potpisivati reprezentativce koji su u inozemstvu, pa će nam klupska košarka opipljivo narasti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....