Dubrava slavi 50. rođendan: Izbacili smo 40, 50 prvoligaških igrača, a od nas su odlazili i u NBA

Bilo je proljeće. Prije 50 godina. Dubrava nije bila ono što je danas, nije imala, krenimo od toga, 100.000 stanovnika. Ali je imala ideju. A dobro znate da je ideja sve.

Srećko Medvedec, Zvonko Novosel, Željko Klima, Branko Jurkovac, Mile Baterelo, Mladen Validžić i Damir Beneta su tako, toga 22. travnja 1976., odlučili osnovati košarkaški klub. U kvartu koji je bio površinski velik, koji se naseljavao i u kojemu je bilo jako puno mladih obitelji, slijedom i djece kojima je trebalo pronaći zabavu. Ova sedmorica entuzijasta, od kojih je Srećko Medvedec kasnije postao i trenerski guru, kao zadaću si je, na krilima sve veće popularnosti košarke, stavila u zadaću postaviti Dubravu na ozbiljnu mapu. Doduše, računali su tada na grad Zagreb, a bilo je to vrijeme širenja ideje, koja će se u najboljim godinama, na prijelazu iz osamdesetih u devedesete godine prošlog stoljeća, pretvoriti u sustav po kojemu je gotovo svaki kvart u Zagrebu imao svoj klub. Pa su tako u Dubravi bili, recimo, i Dubrava i Dubec. Bilo je, u zagrebačkom prstenu, tada čak stotinjak košarkaških klubova.

Gnjidić i Krunić

PRIVATNA ARHIVA

I Dubrava je krenula od početka, s betonskih igrališta, da bi se kasnije prebacivala igrati u OŠ Mato Lovrak, a tek u ovom stoljeću postala je domaćin u SD Dubrava. U tim prvim godinama počelo je dolaziti sve više klinaca na treninge. Tako je krenuo i Darko Krunić, jedan od najboljih s kvarta, ili iz kluba, u ovih pedeset godina.

- Imao sam 11 godina, bila je 1980. kada je nas nekoliko iz razreda selektirao za košarku profesor tjelesnog, koji je bio gimnastičar. Kad ga vidim, uvijek ga zagrlim. Pazi, gimnastičar, nas na košarku. I tako smo krenuli, tri puta tjedno.

Darko Krunić je bio dio jedne posebne Dubravine generacije.

- Odgojen sam na betonu, svaki vikend sam tamo visio. Hakl, tu je bila škvadra, znalo se gdje smo. I krenuli su rezultati. Kad smo bili kadeti, ušli smo u polufinale PH, bio sam najbolji strijelac tog prvenstva i u najboljoj petorci. U kojoj je bio i Toni Kukoč. Onda sam već sljedeće godine igrao za juniore na PH i tu smo bili treći. Onda je Boro Gnjidić otišao u vojsku, a mi smo sljedeće godine osvojili PH kao juniori, dobili Cibonu.

Sve to pod budnim okom Srećka Medvedeca.

- Medi smo mi bili odskočna daska za Cibonu, on nas je sve naučio, a bio je i jedan od osnivača kluba.

Kao što je Dubrava bila odskočna daska za Borisa Gnjidića i Darka Krunića. I put ih je odveo na drugi zagrebački kvart. U Trnsko, mašineriju Novog Zagreba, kojega je već onda do prve jugoslavenske lige, tada najbolje u Europi, doveo Boško Božić Pepsi. S obzirom na to da je trenutačno na klupi Dubrave još jedan izdanak inkubatora iz Trnskog, Josip Sesar, upravo je nekidan pričao kako ga sve u Dubravi danas podsjeća na onaj obiteljski ugođaj kakav je bio u KK Zagrebu...

Dubrava - juniorski prvaci

PRIVATNA ARHIVA

- U pravu je, ovdje je kod nas doista obiteljski ugođaj, nema tu podmetanja. Meni je jako drago da je Josip stigao kod nas i da je primijetio kao netko sa strane baš taj detalj. Postoji ta skupina od četrdesetak ljudi koji su povezani, koji idu na tekme, neki još uvijek haklaju, popiju cugu, druže se i to je pozitivna atmosfera. Pazi, imamo mi i bazu od 400, 500 navijača, a kad se krene igrati play-off, tražit će se ovdje karta više, imat ćemo dupkom punu dvoranu, izvlačit će se teleskopi, bit će i više od tisuću ljudi. Jer, Dubrava ima 100.000 stanovnika i postoji navika odlaska na važne utakmice. Mi smo u jednom trenutku, a tada sam ja bio trener, iz treće lige ulazili u drugu, pa u prvu ligu i na svim važnim utakmicama bilo je sve puno. Tražit će se i sada karta više.

U ovoj sezoni Dubrava je bila u ENBL-u, ali bi već sljedeće mogla pokucati na vrata i FIBA Eurokupa. No, u devedesetima, tada kao Benston, Dubrava je već igrala Europu i to kako...

- Jest, igrali smo u sezoni 1996./97. Kup Radivoja Koraća i tu stigli do četvrtfinala i ispali od skupocjenog Tofaşa na jednu loptu. I zbog sudačke odluke u kojoj Rus Davidov meni sudio u Zagrebu faul u napadu, a nije bio. Evo, nakon ovoliko godina ipak bih rekao da jest. Moj šogor je tada poludio i uletio u teren...

Ipak, do danas su to bile najsjajnije sezone Dubrave.

- Dubrava je, treba i to naglasiti, uz Cibonu, Zadar i Split, momčad s najviše nastupa u elitnoj ligi naše države. Bili smo među četiri najbolja četiri godine zaredom, igrao je s nama i Petar Popović, iako nismo imali svoju dvoranu. I kroz nas je prošlo toliko igrača, stizali su tu na školovanje iz Cibone Nicević, Grgat, Andrić, Žorić, Zoran Planinić, a neki zaboravljaju da je, recimo, Dalibor Bagarić otišao u NBA ne iz Cibone, čiji je formalno bio igrač, nego iz Dubrave, gdje je tu sezonu bio na prosjeku od dvadeset poena i deset skokova.

Onda su prije petnaestak godina upali u krizu. Ispali su u drugu ligu, a tada je na kaljenju u Dubravi bio još jedan NBA igrač: Dario Šarić.

- Mi smo imali te suradnje, ali i izbacivali smo domaće igrače kao što su Samardžić, Čuljak, Bošnjak, Barać, Vragović ili Marić. Pa i Željko Šakić, koji je dobacio i do reprezentacije, je igrao za nas tri sezone. Jako je puno igrača za prvoligašku razinu kroz sve ove godine izniklo iz našeg pogona, možda tu govorimo i o brojci od 40, 50 igrača. Čak i u posljednje vrijeme su izašli Brzoja, Buovac, Čubrić, zatim i Tišma. Sada imamo u momčadi Rimca i Skelina. Ivan Jurić igra jako dobro na Penn Stateu.

I u posljednje tri godine Dubrava je postala aktivna i na tržištu.

- Imali smo takvu situaciju dok je tu bio Milan Rebac i dok smo se zvali Benston, ali tako je i unazad nekoliko sezona otkako je s nama Zoran Miliša. On je imao ispred sebe program, a i sam je govorio da će se najbolji rezultat ostvariti baš ove sezone. A sada se ta njegova vizija i ostvaruje.

Logo Dubrave

Je li klub stabilan i za razdoblje koje slijedi?

- Jesmo. Ovisimo, jasno, o sponzorstvima, a mi vjerujemo da će ona i dalje trajati. Posebno jer je sada dolaskom Sesara klub i rezultatski prodisao. Dva smo puta dobili Cibonu, mogli smo i dva puta Split, uz sitne korekcije, možemo biti najmanje jednako dobri kao ove sezone i u sezoni koja slijedi.

A u njoj bi se moglo zakucati i na vrata FIBA Eurokupa.

- Upravo tako. Ovaj je klub uvijek težio igranju u Europi. Uostalom, ove smo sezone na jednu loptu ispali u doigravanju ENBL-a od Manchestera, koji je završio na Final Fouru.

A kako stoje s klincima?

- U klubu je 400 klinaca, a iz te masovnosti uvijek ispliva i kvaliteta. Miki Stračević je podigao tu masovnost, a to trenutačno izgleda tako da imamo po dvije selekcije kadeta i mlađih kadeta. Jako je puno djece.

I dobro, ajmo za kraj: tko je najbolji igrač svih vremena iz Dubrave?

- Boris Gnjidić.

Da smo pitali Gnjidića, on bi rekao Krunić. Ne i Slaven Rimac.

- On je prerano otišao u Cibonu.

I još nešto. Iako Dubrava ima tretman opasnog kvarta, to se oko košarkaškog kluba nikada nije dalo primijetiti.

- Okruženje oko kluba, pa i nas koji smo tu godinama, a sada smo u trenerskim ili funkcionerskim pozicijama, nikada nije bilo ekstremno. A i nismo imali takve igrače.

I evo ih. Pedeset godina kasnije. Osnivači bi bili ponosni. U srijedu će se održati susret generacija, u svibnju će se igrati kadetski turnir, a uoči nove sezone i već tradicionalni turnir. Sve u svrhu prvih pedeset...